_____________________________

"Ljubav je slijepa i zbog toga joj je tako izoštreno čulo dodira."

Diste svi

tu smo,ali tebe nema jesi dobro?

_____________________________

26.09.2009- velika sekica
21.10.2011-mali čupavac

Tu i tamo,kako kada,nekada bolje,nekada lose,
ali guram i nedam se.
Akunpuktura mi je mislim fino pomogla,sada pauziram pa cu ponoviti tretman.
Idem na amniocentezu,pa me frka,ali prosla sam to i u prvoj trudnoci,znam sto me ceka.
Usla sam u trinaesti tjedan,uskoro u cetvrti mjesec,i borim se.
Nisam sretna,ne radujem se trudnoci porodu,i bebi,
ali se trudim i ne opterecivati time,zivim dan za dan,i nadam se najboljem.
A ako me po porodu ne saceka to,onda cu se nastaviti lijeciti i zivjeti sretno sa svojom porodicom.
Pozdravljam vas

klaudija uspjet ćeš ti to...tu smo i mi  drži se
drago mi je što je akupunktura pomogla osjeti se po postovima da si bolje
a pčelice moja baš mi je žao što ti je tako teško, još i ovakvo vrijeme pa ti je sigurno još i gore
nadam se da će ti depresija što prije proći

< Poruku je uredio m600 -- 14.1.2012 8:25:25 >

_____________________________

26.09.2009- velika sekica
21.10.2011-mali čupavac

Klaudija, kako si? Ništa se ne javljaš? Prolazim vrlo sličnu situaciju kao ti...

Drage moje oprostite,nesto sam brisala i izbrisala sifru,i nisam se mogla javiti na isto ime.
Ali i u boljem sam razdoblju pa da ne lazem,manje sam na forumima skoro nikako,i proljece ;).
Pa eto ja sam u 23 tjednu trudnoce,izasla iz teske depresivne epizode,sto ne bi nikome pozeljela.
Sada sam dosta mirnija,anksiozna jesam i povremeno zabrinuta,ali to je normalno,jer zivot i sa tim ima smisla.
Uradila skoro sve nalaze koje je ginekolog preporucio,amniocenteza uredna i pokazala da nosim djecaka,
i to me isto raduje.Trenutni problem su kile,ali nista prestreasno,malo vise nego bi trebalo ali etoo.
Trenutno ponekada popijem persen ili apaurin kada sam bas neispavana jer me nesanica kronicno muci.
Uglavnom hormoni su sredili depresiju za sada a kako ce poslije poroda biti o tome cu poslije misliti.
Hvala svima koji su me razumjeli i davali podrsku,a aneko ako ima pitanja i ako komu sa svojim iskustvom mogu pomoci tu sam,
Saljem vam puse !!!!:))))

Woooow ovo je nova klaudija!!!
Baš mi je drago čuti da je sada sve puno puno puno bolje

_____________________________

Od svih ozbiljnih stvari, brak je najsmješniji......
David 23.03.2012

_____________________________

"Ljubav je slijepa i zbog toga joj je tako izoštreno čulo dodira."

Odlicno!!

često sam mislila na tebe i pitala se gdje si i sta je sa tobom kad se ne javljaš,a ono super vijesti bas mi je drago,samo tako nastavi i nemoj da se opterecujes sta ce biti poslje poroda jer tad ces moci i na antidepresive samo naprijed !!!!

lijepo je čuti da si bolje

_____________________________

zvrkica frkica 26.05.2011. <3
smjehuljica 06.09.2013. <3

_____________________________

26.09.2009- velika sekica
21.10.2011-mali čupavac

ja neznam dali bi ja ovo svoje stanje nazvala depresijom ilio ludilom .uzasna sam, uopce se nemogu kontrolirati,sve me brzo izbaci iz takta i sve me brzo nazivcira.odmah naglo reagiram.i isto pomislim na svasta.i mislim da bi to bilo najbolje rijesenje nego sto radim ljudima oko sebe.uopce nemam volje za nista i nista me neveseli

_____________________________

PATRICIA-24.10.2009. 16:00 3460 g i 51 cm
KARLO-07.04.2012. 6:37 3350 g i 49 cm

Klaudija jako lijepe vijesti, neka takvo raspoloženje potraje.
Martina jesi razgovarala o tome s ginekologom? Možda smiješ nešto na biljnoj bazi?

_____________________________

Samo luda mama...

Cure hvala vam puno,i na ovimm lijepim rijecima,a i na onim kada mi je bilo najteze.
I da ne mislim previse o posporodu jer tada mogu na bilo kakvu terapiju.
A Martina duso to su hormoni i divljaju,i nije lako,ali
u svakom mslucaju popricaj sa ginekologom,i psihologom.
Ja nisam gubila kontrolu nad ponasanjem ali misli su mi bile skroz van kontrole,i bilo je tako bolno i stvarno da sam svake sekunde zeljela da me nema,i neprestalno plakala.
I bilo je uzasno,htjela prekinuti trudnocu,prosto ju tada nisam zeljela,mrzila sebe,patila do te mjere da sam imala osjecaj da se pecem na raznju,ma prestrasno.
I ne znam kako je sve se povuklo ,kamo je nestalo ali svaki dan molim boga da se nikada vise ne vrati niti meni niti bilo kome.
Drzi se draga i pisi,i pricaj,ne drzi sve u sebi....pozzz...

Draga Klaudija, zaista mi je drago čuti da si sada dobro!!! :)

Od kud si? I ja sam sad u 24 tjednu trudnoće i dečka nosim. Što se tiče depresije, ja sam se s njom (nažalost) susrela prvi put nakon prvog poroda. A kako je bilo? Odvratno! Nisam odmah ni znala što mi se događa, samo mi se činilo da ću skrenuti s pameti od crnih misli, anksioznosti, ispraznosti, osjećaja krivnje, bile su tu i suicidalne misli, ma ne volim se toga ni sjećati. Dok je većina mama uživala nakon prvog poroda u svome djetetu, ja sam prolazila kroz pakao. Srećom, brzo sam tražila pomoć i bila na medikamentoznoj terapiji, jer drukčije nije išlo. Sa terapijom sam prestala 2 mjeseca prije nego sam drugi puta (sada) ostala trudna. U početku je sve bilo ok, nisam imala duuugo već ni paničnih napadaja, ni problema sa spavanjem (a nakon prvog poroda je bilo razdoblje u kojem tjedan dana nisam oka sklopila). Nedavno kad sam napisala onaj komentar iznad ulovio me bio neki strah da će me isti scenarij čekati i iza ovog poroda, nisam se ni veselila bebici, sa starijom curicom nisam imala strpljenja, plakala sam većinu vremena tih 5 dana i već razmišljala kako ću se javiti nekome za pomoć. I onda je jednostavno prošlo. Samo 5 dana me držalo (iako se tada činilo vječnošću). Evo sad sam, hvala Bogu, jako dobro :) Opet normalno funkcioniram i toplo se nadam da mi se neće ponoviti sve iza poroda. Jer i planiram dojiti (a prvi puta nisam mogla upravo zbog tableta)...

Draga moja ja imam kcerku od 7 godina i ta trudnoca i period nakon nje su mi najljepsi period u zivotu.
Ali sam uvijek bila teski emotivac,i nakon niza loseg iskustva,ne dovoljno velikog za tesku depresivnu epizodu ona me ipak uhvatila.
I godinu dana sam trazila odgovarajucu terapiju,i kada sam ju nasla lijecila se dvije godine i bila ona stara vesela optimisticna zeljna zivota.
I odlucila se uz konsultaciju psihijatra skinuti sa AD i raditi na trudnoci koju sam beskrajno zeljela.
Medjutim ako se malo vratis na stare moje postove vidjet ces sto me docekalo...PAKAO!!!
Htjela sam da umrem,isla sam par puta da uradim abortus,ma bila sam na samom dnu dna.
I evo uz stalne psihoterapije,akumpukturu,vjeru,bahove kapi i veliku podrsku porodice ja sam dobro,naravno i hormoni su odigrali veliki dio,i i ovaj bebac koji me upravo lupka,nesto se promijenilo,ali bitno je da ja zivim,veselim se zelim,i ne mislim sta ce biti ako me uhvati depresija poslije poroda.
Nemoj draga ni ti,jer tada imas iszbora,ne moras dojiti niti misliti da si losija majka ako ne dojis.
Ja svoju malu nisam dojila jer nisam imala mlijeko jer sam imala pretezak porod i probleme poslije njega ja sam bila zdravstveno lose i mlijeko se ako je i bilo povuklo.I mala je prava pametna zdrava djevojcica.
Ja sam svjesna da ce me depresija kao i bilo koja druga bolest vjerojatno u zivotu posjecivati,ali ja je se ne bojim kada postoji farmakoterapija.
Moj najveci strah je bio prezivjeti 9 mjeseci trudnoce bez ljekova,i evo uspjela sam vise od pola,i nadam se da cu izdrzati do kraja trudnoce.
Asta ce biti poslije o tome cu poslije misliti,probaj duso i ti tako,odi na pshoterapiju,ne dozvoli da se taj strah ponovo pojavi i raste...drzi se..

ja sam toliko nezadovoljna sa svojim zivotom da neznam vise ni kud ni sta.jedan dan sam donekle a drugi dan bi najrade umrla.u prvoj trudnoci mi nije tako bilo.ovo je vec uzas postalo,rekla sam ginekologici i dala mi je normabel od 2 miligrama kao jedan na dan,ali mene to malo smiri i kad prestane opet ista prica.financiski smo u uzasnoj situaciji a ja to nemogu tako mirno podnjeti kao moj muz.on samo vice nesekiraj se bit ce.iskreno ova druga trudnoca i nije bila PLANIRANA BAS ZBOG FINANCISKE SITUACIJE,A ,MENE TO SVE POZDERE.on ima dijete iz prvog braka i pola place mu se uzima vec 4 godine zbog duga dok nije radio.i od place mu neostane nista....joj ma da nepisem dalje jel ovdje nema kraja mojim problemima,a ja skoro tako ni rjesenja nevidim.osim da cu pukniti jednog dana i da me nece biti,...a to mi se zasad cini najbolje rjesenje...nevidim izlaza

_____________________________

PATRICIA-24.10.2009. 16:00 3460 g i 51 cm
KARLO-07.04.2012. 6:37 3350 g i 49 cm

Oprosti draga sto ti se nisam prije javila.
Ali evo da kazem da za sve postoji rjesenje,i kada je mrki mrak a imas jednu svijecicu
u ruci to vise nije totalni mrak.Imas jedno dijete i moras se boriti,svaka trudnoca je drugacija.
I ja sam u prvoj uzivala ,a u ovoj htjela umrijet,i eto fala bogu ponovo na neki nacin uzivam.
Financije zezaju sve nas,teska su vremena,zivim od jedne prosjecne plate,ja nezaposlena,
stalno po privatnim ljekarima sto ginekolozima sto psiholozima,pa jos i ljekovi,pa se osjecam krivom.
Ali sam se nenako psihicki rasteretila toga,pa sta sto sam u krizi i kreditu ,svi smo,bas me briga.
I slobodno popi i drugi normabel kada si jako lose,meni je ginekolog rekao da trudnice mogu popiti 15 mg na dan,
bez posljedica,i to je terapija za visokotlakase ,ali na mene taj lijek ne djeluje tako da mi nije od pomoci.
Posto je proslo vremena od tvog posta nadam se da si sada polje,i drzi se draga,bit ce jos bolje..

ma svaki dan mi je sve gori.nemam volje za nista.danas sam kljoknila 10 mg i nista.glava me rastura...e kad ni strik neznam svezat i nemam hrabrosti.ovo nemoze ni da me ubije.nevidim nikakvog izlaza.luda sam skroz.oprostite mi molim vas ali nemam se jednostavno kome izjadati

_____________________________

PATRICIA-24.10.2009. 16:00 3460 g i 51 cm
KARLO-07.04.2012. 6:37 3350 g i 49 cm

žao mi je martina kaj si tak loše
i ne ispričavaj se kaj tu pišeš,di ćeš ako nećeš kod nas

_____________________________

"Ljubav je slijepa i zbog toga joj je tako izoštreno čulo dodira."