srećom ovo je i moje iskustvo, od riječi do riječi i kako modesti kaže, da ne vjerujem tetama u vrtiću ne bi im ostavljala svoje dijete... obojica su mi od 13 mjeseci krenuli u vrtić/jaslice (kod nas je sve povezano) i nisam se nikad morala žaliti niti imala problema... sve pet!!!

neki dan je G krivo procijenio dužinu svojeg krevetića,  bacio se prema natrag da će se leći, i opalio glavom, potiljkom u rub ormarića... razrezao je glavu, ne jako, ali krvi je bilo... isti tren su tri tete (njegova teta, medicinska sestra koja je stalno zaposlena i jedna koja je vozila)s njime odjurile do pedijatrice... nije bilo ništa strašno,  nazvale su me na posao od pedijatrice da mi kažu i da ako želim mogu popričati i s pedijatricom da je sve ok....

ja sam jako zadovoljna , a i moji klinci...

_____________________________

mama jednog velikog i jednog malo manjeg dečka... dva mamina zlata... dočekali smo i Katju ... treće zlato u maminom srcu :)

Ovoj koja je glavna u grupi skoro 100%. Baš me je pozitivno iznenadila.. Ova druga u grupi mi djeluje još dosta bez iskustva. Onima u ZG jednoj jesam više, ali nekako mi izgledala neozbiljno, a onoj drugoj nikako jer mi nije djelovala iskreno. 

Mi smo isto jako zadovoljni s tetama...i to jer su jako mlade a u početku rada su radile u neodgovarajučim uvjetima..jer nije bilo mjesta tad prije 2 godine u glavnom i jedinom vrtiću pa su te tete sa dvije mješovite grupe djece bile smještene u jedan prostor u hotelu..snalazile su se kako znaju i umiju..i zbog toga smo kad se napravio novi vrtić..koji je udaljeniji od glavnog koji je odmah ispod nas..i treba se autom ići do tamo, ostavili smo dečke i dalje s tim tetama..jako su pristupačne i drage...vole svako djete jednako i kao svoje...i što je još bolje djeca ih obožavaju..zato za naše tete!!!

_____________________________

A:31.10.2005.
N:27.12.2006.
L A 30.05.2011.

Iza nas je jedna jaslička teška i naporna godina. Moja curka je krenula u jaslice sa 1,5 godina, nije joj se nikako sviđalo plakala je i dramila svako jutro. Tete su bile odlične i toliko su se trudile oko nje i sve nove djece. Super smo surađivali i nikakvih problema nije bilo, čak kad je imala osip na guzi od zubića teta je pitala da li da je peru s vodom da je s maramicama ne razdražuju. Njih je bilo dvije u jaslicama s 19 djece. Sa svakim novim djetetom i Katarina je ujutro protestirala, svako jutro ju je teta uzela na ruke i zagrlila dok sam otišla da se ne rasplače. To je radila čak kad je i bila trudna bez obzira koliko je bila teška dok nisam saznala da je trudna i to više nisam dopustila. Teta koja je došla na zamjenu jednostavno nije za rad s malom djecom i djeca je nikako nisu prihvatila, kad je ona bila ujutro u smjeni bilo je ajme meni sa svima ona se uopće ne trudi. Nakon ljeta moja curka je zavoljela vrtić, sad sam ja doma ali ona ne želi biti doma svaki dan pita idemo u vrtić. Promjenila je grupu i sad je s djecom od 2 do 3 godine lijepo se igraju ima prijateljice i tete su odlične. Toliko s njima rade, baš se trude, znaju hrpu novih pjesmica i stalno nešto bojaju i bave se s njima. Uvijek lijepo surađujemo i nemam apsolutno nikakve pritužbe. Ona teta je ostala u jaslicama i sve mame se na nju bune jel se ona uopće ne trudi oko djece, veli da svi moraju otplakati i da prestati. Meni je bilo muka dok sam znala katarinu preobući koliko su ta djeca plakala ujutro kad je ona tamo bila. Sa svim drugim tetama imam pozitivno iskustvo i vjerujem im do kraja i sve sugestije koje mi kažu prihvatim.

_____________________________

Mamine srećice 14.03.2009. i 2012.

Mi krenuli u jaslice s godinu dana. G. bio bolestan jednom i to kad sam ga JA šetala po Samoboru po vjetru jer su se te subote MENI jele samoborske kremšnite. Ja bila na bolovanju 4 dana. Nisu tete krive. Inače je super, 18 ih upisanih, maksimalno ih je 12 tamo. Dvije tete su stalno, a kad je ručak dođe još časnih iz samostana koje pomažu oko hranjenja. Nikad mokar, nikad zamazan, uvijek nosim rezervrnu robu i pošalju ga kući čistoga. Plakao je 2 mjeseca na početku i teta ga je nosila na rukama svaki dan po nekoliko sati. Hvala joj do neba i natrag. Naučio je svašta tamo, skužile su da ima strašan osjećaj za ritam i intonaciju i onda su mu puštale glazbu, pjevale s njim pjesmice... Ma joj, ja ne bih mogla bolje poželjeti. I sad odgovor na pitanje koliko vjerujem tetama? Beskrajno. 

_____________________________

Baci brigu na veselje!

Vjerujem tetama kao što je i Modesty napisala da sad sve ne citiram.
Moj mališan će za mjesec dana 2god, ja ne radim i svejedno sam ga dala u jaslice na 4h dnevno da se druži, socijalizira i nauči nešto novo.
Isto mi svaki dan nakon vrtića kao i popodne nakon spavanja idemo u parkić, igraonicu i na druženje sa drugom dječicom ali za mene je vrtić odlična stvar. I ja i seka smo išle, super nam je bilo i to pamtim kao predivno razdoblje.
Njemu je tamo lijepo, imaju 4 tete i curu na praksi tako da se zbilja mogu posvetiti svima. Nikada ga nisam zatekla upišanog, gladnog, žednog i sa crvenom guzom. Ujutro kad uđemo odmah viče da ga spustim i trči teti da je ljubi i nosi njoj papučice da ga presvuče. To mi puno govori.
Naš vrtić je mali, ali je zato prava obiteljska atmosfera. Sa tetama sam za sada prezadovoljna, nadam se samo da će tako i ostati.


_____________________________

Roko i Dino

Mi smo početnici u jaslicama pa nam je još sve friško, nesmijem ništa unaprijed govoriti....
Ali me zanima od teta, Buba maje osobno, jeli tete svaki put kažu istinu o djetetu koje se privikava i opčenito????

Evo mog primjera pošalju mi sms da je L dobra i neplače, budući da prolazim kraj vrtića na posao čujem je svaki put, što baš i nije dobro jer se tako gubi moje povjerenje u tete.

Stvarno mi se čine odlične, dvije su u jaslicama, jedna je vesela nasmijana i iskusna, dok je druga mlada tiha i odmah mi je napomenula da ona L neće uzeti kad plače jer ne želi da se L veže uz nju!

Neki moj osječaj je da neće svaki put reči kad je plakala možda da se roditelji ne zabrinjavaju puno, uvijek im je sve super i sve 5, uvijek su ima djeca odlična i dobro....nekužim....jeli to neka njihova taktika da i se i roditelji malo bolje osječali jer se moraš odvojiti od djeteta...

pa ne znam što bih ti rekla iskreno...

postoje osobe i osobe pa tako i tete i tete. ja kažem 90% stvari, onih 10 spada pod neke svakodnevne situacije koje bi vjerojatno uznemirile roditelja, a ništa ne znače da ih zna - npr. djeca padnu u prosjeku u jaslicama po 5 puta min. dnevno, ali ne ozlijede se niti ništa, neka će zaplakati svaki put (iako nije ništa), neka neće uopće - e sad da to kažeš roditelju ispalo bi da dijete stalno plače, stalno pada tj. da tete ne paze na dječicu... istina je da ta djeca tako padnu i doma sto puta, ali roditelji to ne registriraju kao opasno pa samim time i zaborave (ma znate svi o čemu pričam), ali ako im netko treći o tome priča uvijek će im djelovati puno opasnije nego kad se to dogodi doma...

pretpostavljam da svaka teta ima određen "broj situacija" koje zapravo ne spominju roditeljima jer bi ih to samo nepotrebno zamaralo ili brinulo.

važno je da teta prijavi promjene u ponašanju koje su veće od svakodnevnih oscilacija, a da li je dijete plakalo 5 puta po 30 sekundi ili 3 puta po 5 minuta, mislim da je manje bitno (naravno ako nema konkretnog razloga).

kod prilagodbe teta ne poznaje dobro dijete pa ne želi etiketirati na neki način, a želi iskazati pozitivne promjene pa ako recimo dijete plače prve dane nekoliko puta na dan, a kasnije možda samo još jednom nešto sitno, reći će kako je dijete jako napredovalo u prilagodbi i da ne plače više (što je poticaj i djetetu i roditeljima)

molim da me ne uzmete za svaku riječ, jako je teško pisati u nečije ime - ovo je samo moja pretpostavka jer "pravilo ponašanja " per se ne postoji...


zapravo pravilo je da se uvijek ističe ono dobro, a loše samo prenosi kad ga je potrebno promijeniti...



_____________________________

Blagoslovljeni najljepšom zvjezdicom s neba - došla nam je naša Stella 6.2.2011.

baš si lijepo napisala

_____________________________

"Ljubav je slijepa i zbog toga joj je tako izoštreno čulo dodira."

Nisam imala loših iskustava sa tetama. Sa troje djece imali smo ih dosta. Neke kvalitete koje smatram da bi tete trebale imati (toplina) nisu imale sve. Ali ne smeta. Stava sam da se dijete od malih nogu mora učiti da na svijetu postoje ovakve i onakve osobe i da se ono prilagodi svijetu a ne svijet njemu...

_____________________________

.-..-.
`·.·´
?/
/?
/ \ Bože, molim Te za strpljenje...I to želim odmah sada!

meni je zao sto ja ovde nemam mogućnost da dam maju u vrtić iako ne radim,mislim da bi to puno značilo i njoj i meni i takodje mislim da nebi bilo problema da se uklopi jer ona je takva..a tetama bi vjerovatno vjerovala,pa nisu one ždaje ja mislim da je i njima u cilju da ako djete stvara neki problem da kazu roditeljima da bi se moglo i kuci povesti računa o tome,nego da šute i govore da je sve ok...sigurno one znaju procjeniti situaciju kad je nesto za sponjinjanje ,a kad ne...

Podižem ovu temu jer sam trenutno vrlo ogorčena na tete (odnosno jednu tetu) u grupi svoga sina.

Naime, moja svekrva je odgajatelj i to jako jako dobar, čak bi se usudila reći savršen odgajatelj. Ima 35 godina radnog iskustva i svoj posao i "svoju djecu" kako ih ona zove, naprosto obožava. U 16 godina kolko ju poznam ni jednom ju nisam čula da se žali na svoj posao ili na djecu.

E sad, s takvim primjerom odgajatelja, ja sam oduvijek pristupala vrtiću kao instituciji i odgajateljima u vrlo pozitivnom smislu, nikad nisam imala nikakvih zamjerki i čak sam uvijek stajala u obranu teta u raspravama s drugim roditelji. Moglo bi se zapravo reći da sam bila idealan roditelj iz perspektive odgajatelja, uvijek spremna na suradnju, uvijek otvorena za kritike, uvijek pomirljiva....ali unazad nekoliko mjeseci moje povjerenje u odgajatelja moga sina polako se počelo osipati.

Jedna teta (koja je nova došla jesenas) već dva mjeseca u prisutnosti moga djeteta (uskoro 4 godine), prozivajući ga i posramljujući, opetovano i kontinuirano u negativnom kontekstu govori o njegovom ponašanju ("nemoguć je, ne sluša, ne poštuje, itd). Priznajem i sama, težak je dosta, vrlo znatiželjan, vrlo aktivan, bistar i elokventan, stalno ga treba stimulirati i pružati mu mogućnost da se igra s igračkama koje njegove kolege još ne zanimaju ili se ne znaju igrati s njima, itd.

Malo sam bila šokirana kad je ta teta počela s tim "optužbama" na njegov račun jer nikad prije s njima unutar kolektiva nije bilo problema, čak štoviše, on je dugo i još uvije je, bio meta jednog nasilnika koji još uvijek nad većinom djece vrši teror, a ništa se konkretno ne poduzima. A i sam je često znao stati u obranu druge djece kada bi postala metom tog nasilnika.

Stvar je kulminirala kada je prošli tjedan taj isti dječak koji vrši teror mlatnuo moje dijete nekakvom letvom po licu u dvorištu vrtića. Teta po vlastitom priznanju nije bila u blizini i ne zna što se dogodilo, na razgovor je odmah pozvala dječakovu mamu, ali ne i mene, te sam ostala šokirana kad sam popodne došla po dijete koje pola cm ispod oka i preko cijelog obraza i nosa ima vrlo ružnu veliku ogrebotinu!

Dijete je naravno majci reklo da to nije učinilo i mog se sina optužilo da laže, nakon toga on u strahu tvrdi da se ne sjeća što se dogodilo, iako čim me vidio je ponovno potvrdio da ga je taj dječak udario.

Ja šokirana, drugo jutro s tetom obavljam razgovor, tražim hitnu reakciju i poduzimanje mjera jer mi je dosta da moje dijete jednom mjesečno, bez ikakvog razgovora ili dodatnih informacija od teta dolazi s nekom vrstom rane nanešene od strane tog dječaka. Izražavam zabrinutost jer dijete odgajam nenasilno i ne govorim mu da vrati istom mjerom jer smatram da nasilje nije riješenje i onda moje dijete izvuče deblji kraj jer odgajatelji nisu u stanju održavati disciplinu unutar skupine.

Situacija ostaje neriješena iako moj sin taj dan odvodi tetu do mjesta incidenta i točno joj pokazuje predmet kojim je udaren (u međuvremenu ga se pokušavalo uvjeriti da je sam pao, sam se udario u drvenu kućicu trčeći bez gledanja i sl.).

Jučer mi je prekipilo jer mi je prvo ujutro jedna teta rekla da dan ranije nije htio spavati i da je radio nered, a druga (koja mijenja njegovu redovu tetu koja je unazad 10 dana na bolovanju) popodne opet rekla istu stvar za taj dan. Da se razumijemo, meni je jasno zašto on njih provocira i testira granice - zato jer mu ta jedna teta kontinuirano i opetovano daje samo negativne povratne informacije bez da ga je ikad pohvalila (dok ga druga često hvali) i naravno da je dijete izgubilo povjerenje u nju i uopće u njoj ne vidi osobu od autoriteta i nema poštovanja prema njoj.

Ona stalno zahtijeva od mene da korigiram njegovo ponašanje unutar kolektiva, što bi trebao biti njen posao, jer ja sam njegov roditelj i mogu korigirati njegovo ponašanje dok je u mojoj skrbi, a ona ima odgovornost korigirati njegovo ponašanje dok je u njenoj.

Dodatno sam se šokirala kad mi je jedna mama iz grupe koju poznajem jučer rekla da se priča da je moje dijete jedno od troje najgorih u grupi i da je to informacija koju plasira ta ista teta. Dakle ona opetovano i kontinuirano narušava prava moga djeteta i ja sam u potpunosti izgubila povjrenje u nju jer nije u stanju održati red i disciplinu u svojoj skupini i postaviti se kao autoritet.

Danas sam zatražila hitan individualni razgovor i sad ga s nestrpljenjem iščekujem jer napokon ću postati ono što sam od početka i trebala biti, a to je idealan roditelj iz perspektive moga djeteta. Dosta mi je omalovažavanja i ugnjetavanja moga djeteta koje nikoga ne ugrožava, osim možda ego odgajateljice koja nije u stanju osvojiti povjerenje djece koja su u njenoj skrbi, kontrolirati ih i uspostaviti autoritet!!!

Draga Mamo,

jako mi je žao zbog ovoga što proživljavaš, pod hitno odi ravnatelju/ici na razgovor i sve lijepo kronološki ispričaj, objasni kao što si i ovdje. Samo budi smirena i elokventna, što i jesi sudeći po dobro napisanom postu, i zaštiti svoje dijete. Toga se i ja pomalo pribojavam jer mi mala na jesen prelazi u vrtić iz jaslica s novim tetama. Inače tete iz jaslica (ide od 1. godine), su fantastične. U potpunosti te razumijem i izbori se da tvoje dijete loši ljudi - koji se, ili ne znaju nositi sa svojim poslom ili ga naprosto ne vole - ne obilježe u najranijoj dobi. Nažalost, rijetki su pedagozi koji uvažavaju različitost kod djece, koja barem malo iskaču iz zamišljenog kalupa u njihovim glavama. Sretno ti i javi kako je prošlo
Ja sam jednom imala jedan mali nesporazum s jednom njenom tetom, ali sam glasno, jasno i oštro, ali kulturno, rekla što mi smeta. Od tada sve 5.

_____________________________

El nam je stigla 25. 7. 2012. u 19:07

Draga Keyt,

hvala ti na podršci i riječima ohrabrenja

Danas ću samo razgovarati s odgajateljicom i probati joj ukazati na greške koje čini, možda iz neiskustva (dosta je mlada), možda iz nesigurnosti, ali ako ne uspijem doprijeti do nje i naići na razumijevanje, postići nekakav dogovor, onda ću se obratiti ravnateljici i stručnom timu.

S tim da moram napomenuti da smo suprug i ja unazad dva mjeseca otkad su krenule te optužbe na račun mog sina, pokušali u više navrata dogovoriti individualni razgovor, ali jednostavno nikako da se svi uskladimo, da bi na kraju starija teta rekla da zapravo nema potrebe. Zatim sam tražila da dođe psihologinja u nadzor i promatranje njegova ponašanja (ako je stvarno tako "nemoguće" kako se tvrdi), na što su mi odgovorili da on "nije prioritet" i da psihologinja nema vremena s obzirom da u ovo vrijeme odrađuje nadzor nad predškolcima i radi na 5 različitih objekata.

U cijeloj toj situaciji više stvarno ne znam tko je tu lud? Ja koja pokušavam surađivati i naći najbolje riješenje za sve ili one koje nikako da se dogovore je li to ponašanje uistinu alarmantno ili jednostavno u skladu s njegovom dobi i osobnosti.

Draga nadam se da će se sve rješiti.....i moja sveki je odgajateljica u mirovini i slušala sam svakakve priče pa me baš zanima kako će moji ako se uspijemo upisati u vrtić....
Želim vam sreću
Javi se svakako da čujemo kaj se događa

_____________________________

....stigao nam Kaspi.....pa Vili....pa Bal.....

Where love is, no room is too small <3

Hvala Kazimira

Javim kako je prošlo.

Mamo,

moram priznati da mi je njihovo "nemamo vremena" u najmanju ruku neobično. Ne znam u koji ti vrtić dijete ide, ali kod nas je svakog četvrtka rezervirano vrijeme za individualni razgovor s tetama i one to čak i potiču i podsjećaju roditelje na tu mogućnost. Psihologica, pedagogica i logopedica redovito obilaze grupe i prate rad teta, djecu... Ne sviđa mi se takav pristup u vašem vrtiću.

_____________________________

El nam je stigla 25. 7. 2012. u 19:07

Keyt,

u pravu si, i meni je čudno i ni meni se ne sviđa.

Mlađa curica mi ide u isti vrtić, u stariju jasličku grupu (2,5 godine) i imamo puno prijatelja čija djeca također idu u isti vrtić u druge grupe i kolko vidim situacija je u drugim grupama drugačija.

Tete u grupi mog sina nemaju baš neku veliku potrebu za uključivanjem roditelja u aktivnosti grupe, niti ikad iniciraju bilo kakve susrete mimo roditeljskih sastanaka. Individualne razgovore iniciraju na način da izvjese 2-3 puta godišnje raspored u koji se roditelji mogu upisati i to je to.

Tete u grupi kćerkiće organiziraju radionice za roditelje i slično. Tete u grupi sina naših kumova organiziraju tjelesni za roditelje i djecu i sl.

A ono što me vrlo neugodno iznenadilo je da otkako je starija teta otišla na bolovanje, da mlađa, iako ima na zamjeni stalnu ispomoć, nije s djecom povodom majčinog dana niti dana obitelji imala nikakve posebne aktivnosti.

U jasličkoj grupi moje kćeri za majčin su dan radili čestitku, a za dan obitelji smo i mi roditelji imali domaću zadaću koju smo morali odraditi zajedno s djetetom kod kuće i donijeti radove u vrtić.

Baš sam se razočarala tim manjkom aktivnosti i kreativnosti, jer vjerujem da to djeci nije nimalo poticajno okruženje

jako me zanima ova tema jer moja cura na jesen krece u vrtic, mlađu vrtićku skupinu i moram priznati da sam zabrinuta gotovo zbog iste stvari kao ti, ali, recimo, sa "drugog kraja"....

nije moja Em neko zlato, ali je mirniji tip i jako dobrodusna, nema priliku na dnevnoj bazi druziti se sa drugom djecom (osim ako se ne zaigra u praku sa nekim), tako je ispalo....zato se odusevljava sa drugom djecom, prilazi im lako, uzme ih za ruku, zove na igru makar ih vidi prvi put....jako se rastuzi ako joj neko dijete npr. okrene leđa i nece se igrati, a kamoli ako vice na nju ili fizicki nasrce....

tak da ja molim boga da tete koje ce dobiti znaju odrzati disciplinu u grupi jer vidim da ce ona biti među onima koji će "izvući deblji kraj" ako tete zastrane...

najgore od svega je sto u malom praku u blizini nase kuce ima djecak koji je, ne znam izabrati lijepse rijeci, neodgojen i uz to jako ziv, a koliko sam cula njegovu mamu u jednom razgovoru biti ce sa Em u skupini....ja se toga jezim...kada s Em prolazim pored tog parka i vidim to dijete samo produzimo u drugi...mali ne dozvoljava drugoj djeci da se npr. spustaju niz tobogan ako se on spusta, pljuje ih, baca na njih igracke, majka stoji dva metra od njega i ne kaze nista...i sada se ja pitam kako ce se tete nositi s time u kolektivu u od nadam se ne vise od 25 djece? kako ce paziti na npr. ne udari moju Em sa letvom u glavu? i ako se to dogodi kakva se reakcija uopce moze ocekivati od tih roditelja kada sam se vec uvjerila da oni, barem majka, ignoriraju problem....

_____________________________

I + G = E & L

Joj i ja se toga bojim....moj K će imati 3,5 godine i tek sad će u vrtić....isto je dobrica. Kad mu dođu klinci doma raspameti se.
Neki dan u parku je našao frendicu od skoro 7 godina i to iz Osijeka i dosadan, drži je za ruku, viče 'gledaj me', grli ju...ma mislim.....sad je u fazi da voli sve prvi i to je koma.....
Curka bu 2 godine ali ona je drugi tip....živac, za nju se ne bojim baš hehehehe

Ali se tako veselim i nadam da će dobiti super tete

_____________________________

....stigao nam Kaspi.....pa Vili....pa Bal.....

Where love is, no room is too small <3

Mamo, kako je prošao razgovor?
Sve me strah pitati o kojem se vrtiću radi; i mi smo iz Zagreba, na jesen bi moja trebala krenuti u stariju jaslićku skupinu, a nagodinu u vrtićku. Naravno, ako je upišu.

Ja vjerujem jer jednu poznajem osobno, znam kakva je osoba te mi je nekoliko puta i prije polaska u vrtić "uletila" i pričuvala kikaće.

Bok cure,

razumijem vaše strahove ali nemojte s takvim mislima pogrešno startati. Ovo što se događa Mamo je nasreću ipak iznimka, riječ je o neiskusnoj teti koja izgleda nije idealna za ovaj posao. Ne želim uljepšavati priče, ali tete u konačnici itekako dobro znaju svoj posao (nažalost ima iznimki), a mlade tete uvijek rade u paru s iskusnom tetom. Ovdje se dogodio peh da se iskusna teta razboljela, a ova mlađa je očito izgubila kompas. Ono što hoću reći, uvijek u svakoj grupi ima barem jedno 'problematično' dijete, ali tete itekako znaju s njima izaći na kraj i štite ostalu djecu. Naravno, ako nije u pitanju neki ekstrem. Bitno je krenuti bez straha i opterećenja, djeca su pametna i nevjerojatno je kako se izvan naših pogleda itekako znaju prilagoditi grupi i novim okolnostima. I naravno, osluškivati svoje dijete i tako ćete najbolje znati je li u vrtiću sve u redu. Pričam iz iskustva, El ide u jaslice od prve godine života, a u skupini od početka ima dva nestašna brata blizanca. Jednom ju je jedan dobro ugrizao i nikad više, tete su mi odmah prijavile, jako im je žao bilo i činjenica je da su u ove dvije godine blizance dovele u red. El učim da je nitko ne smije udarati, vrijeđati i da odmah kaže tetama, a naravno i obrnuto. Mislim, bite će nestašluka, ali sve je to u roku službe odrastanja. Sretno

_____________________________

El nam je stigla 25. 7. 2012. u 19:07