Sve je počelo "novom pedagogijom". Iako se možda mnogima, neće svidjeti ovo što ću reći, ali je istinito. Turaju nam pod nos kako "ne po guzi", djeci daju prava da roditelja (nezlostavljača, ali je "isporućio" nepedagošku pljusku svom tinejđeru koji se obezobrazio) prijavi "hrabrom telefonu", navuče policiju i socijalu za vrat dok pravi zlostavljači rastu po vrtićima i školama i brižno ih njeguju jer su "oni zapravo žrtve", pa se razmišlja i promišlja kako da im se pomogne, u školi, kad završe kod psihologice, dobiju par bombončića i kaže: "Ajde, dečki, budite dobri i ne radite probleme", ako dobiju ukor, pa se malo poprave, ukor se smanji na opomenu (valjda za nagradu što se neko vrijeme ponašao normalno, kao da je "normalno" danas neko specijalno stanje. A kad se u srednjoj desi da takav zlostavljaš dobije žešću porciju od nekog kome je "puknuo film" javit će se roditelji ovog "oštećenog" i braniti svog mezimca: "Uvijek je bio poslušno i dobro dijete" (iako, to možda, od njega nikad nisu ni tražili), a ovom, kojem je bilo dosta, ispitivat kakve su mu obiteljske prilike i čudit se kako to i zašto...Počet ću od sebe, ako netko pomisli da bi ja kao roditelj zastupala svoje samo zato što je moje. Prije godinu, dvije i moj je 13-ogodišnjak završio kod psihologice na razgovoru i došao sav ustrašen doma, jer zna da je nama ponašanje br. 1. Dečki su okružili frenda u razredu i verbalno ga napadali, smijali mu se, govorili svašta. A moj, sinko (po onome što mi je ispričao) stajao s njima, ali nije vrijeđao i ismijavao). Nisam išla ispravljat "nepravdu",iako je prijetila opomena, jer dragi moj, što si ti učinio da bi spriječio, ako nisi mogao, što se nisi maknuo, i na kraju s koje si strane stajao. Na kraju, nije bitno kako je završilo, ali pouku je dobio: tebe volim, ali iza tvoje gluposti - ne stojim!
_____________________________
MAMA SA 6 ******