čitala sam danas popodne tvoju priču,i doima mi se jako tužno nekad razmišljam što ako nedaj bože se nađem u takvoj situaciji,milijon puta se pitam,srce bi mi puklo kad bi gledala da moje djete danas sutra pati zato to mu se  drugi rugaju,znam puno djece koja su teško bolesna,koja če uvijek vratiti pozdrav na ulici,vjerujem da nisu ili možda jesu svjesni da su drugčiji,da nemaju normalan život,neznam što bi napravila al uvijek stojim i nadam se da ču stojati do svoje rijeći,Svatko zaslužuje život 

U potpunosti shvaćam tu ženu i ne krivim ju za ništa, a ni ona sebe ne smije kriviti, jer težak je to put.
Cijeli život posvetiš brizi za to djete, odričeš se svega samo da si uz njega i onda se zapitaš što će biti s njim kad mene više ne bude

Ne znam što bih odlučila da se nađem u takvoj situaciji, ali sad sam mišljenja da bi poštedila djete od takve životne patnje

To sto tebe muci, jesi li ili nisi losa osoba ako mislis da bi pobacila zbog takve prognoze. To samo ti samoj sebi mozes odgovoriti. Jer ti sebe poznajes najbolje. No, ja te svakako ne bih osudjivala.

Kao osoba kojoj je ova tema vrlo bliska jel se brinem za bolesnu osobu ja bi pobacila, bez obzira na svu svoju vjeru i odlaske u crkvu. Bez obzira koliko bi mi bilo teško i koliko bi me to vjerojatno poslije grizlo ali bi. Kad smo sad došli u situaciju da jedna beba nije živa prošla sam par pretraga, najmanje 5 mišljenja i svi tvrde da je beba pod mojim srcem zdrava. Da je bilo drugačije vjerojatno koliko god to strašno zvučalo je ne bi bilo, mada ni sad nismo sto posto sigurni da je sve ok i još uvijek se može nešto zakomplicirati. Sve to štima dok su roditelji živi,ali ne bih da jednog dana moje dijete dođe u situaciju da se zbog moje odluke da rodim bolesno dijete ono mora žrtvovati i brinuti se za njega.
MOja šogorica je bolesna ima 50 godina, mi se brinemo za nju već 3 godine od kad je sveki umrla. Ona je još i dobro kakvih sve ima,ali je sve gore i sve je nemoćnija. Teško hoda, ne čuje dobro, ne vidi, oboljela je uslijed svega na živce i kaj da vam velim kakav je to život, jednog dana će pasti u krevet a kaj ćemo onda neznam. Tak je ispalo ne mogu si pomoći, da mi je lako nije, a nikakve pomoći sa strane nema. Da vam ne govorim koliko puta trebam oribati wc i kuhinju ak hoću da bude barem donekle čisto jel imam malo dijete i drugo na putu.
Svaki odlazak nekud, a da ne govorim o 10 dana mora je kombiniranje do besvjesti i moljakanje da netko tih par dana bude uz nju, da je pripazi i skuha joj jesti. Ona je prema nama dobra i voli nas i da je damo u dom ne bi dugo bila živa, tak da dok mogu ću se brinuti za nju, kaj mi drugo preostaje.  Teške su to stvari i ne daj Bože da ikoja od nas mora o njima razmišljati.

_____________________________

Mamine srećice 14.03.2009. i 2012.

[Vsebina sporočila je bila izbrisana]

Još bi samo nešto dodala,ja imam seku(27god),koja je daleko,daleko od posve bolesne osobe,ali ima fizički nedostatak,odnosno,desna ruka i noga su joj deformirani,i ima oslabljenu motoriku u ruki,a gotovo neprimjetno "vuče"nogu.To je posljedica preuranjenog porođaja,rođena je u 28 tj trudnoće.Prošla je sve i svašta,3 reanimacije,upalu pluća,žuticu,sto čuda,bila je posve otpisana opd strane liječnika,ali se izborila,i dan danas je veliki borac,nema kod nje dva zeca,tri zeca ...No,htjela sam reći,ona je sada trudna,boluje od epilepsije,i dr neurolog joj je savjetovao aminocintezu,odnosno,ranije tripple test,što je ona kategorično odbila i rekla da želi roditi svoju bebicu,ma kako god bilo...Za sada je sve u najboljem redu,trudna je 28 tj...Eto,ona je tako odlučila,a mi ju svi podržavamo...

< Poruku je uredio Nika 24052006 -- 15.2.2012 21:28:19 >

_____________________________

Moje velike ljubavi
Nika 24.05.2006.
Ines 07.05.2010.

život je nekad težak al uistinu lijep,za tvoju seku i bebicu sve najbolje od srca

Nika tvojoj seki od srca želim sve najbolje i nek sve bude ok s bebom!

_____________________________

Mamine srećice 14.03.2009. i 2012.

Hvala,cure moje...Svi smo nekako sigurni da će nam mala Korina doći živa i zdrava na ovaj svijet,i jedva ju čekamo...

_____________________________

Moje velike ljubavi
Nika 24.05.2006.
Ines 07.05.2010.

Ja se rasplakala ko neko derište, previše dirljivih i tužnih priča ste ispričale da bi čovjek ostao ravnodušan.
A moj odgovor je sljedeći: da mi otkriju rano (npr. nešto sumnjaju pa amniocinteza pokaže loše nalaze) najvjerojatnije bih pobacila. Neka mi Bog oprosti i nadam se da se nikada neću naći u situaciji da moram odlučiti o tome.
Niti jedna od nas...

_____________________________

Drekavac Mihael stigao 11.11.2010.

nitko sa sigurnošću ne može reći šta bi bilo kad bi bilo osim ako nisi se našao u toj situaciji. osobno mislim da bi bilo uključeno više faktora u odluku, stupanj oštećenja , financijska situacija, broj dijece u obitelji. nadam se da se neću naći u toj situaciji ni itko od naših rrajki. uglavnom mislim da nisi loša osoba ni blizu jer težak je to križ i za roditelje i za drugu dijecu i naravno za to bolesno dijete.

_____________________________

16.06.2004.

28.06.2010. !!!!

Prije nego što prijeđeš ulicu uhvati me za ruku. Život je ono što ti se dešava dok ti razmišljaš o drugim stvarima.

[Vsebina sporočila je bila izbrisana]

potpisujem!
prvenstveno zbog svojih starijih dečki
osim što je to opterečenje za cijelu obitelj i za to dijete samo koje nema nikakav život već muku, mislim da je starijoj djeci to veliki teret:
1. što im je brat/sestra bolestan i njima je teško to shvatiti i gledati
2. što ih u školi počnu zezati jer djeca znaju biti jako okrutna pa braća počnu mrziti to bolesno dijete...
3. dovivaju sigurno manje pažnje nego bi trebali jer bolesto dijete oduzima roditeljima svo "slobodno" vrijeme
uglavnom veliki razor u cijeloj obitelji i to svakako ne bi htjela

_____________________________

mama jednog velikog i jednog malo manjeg dečka... dva mamina zlata... dočekali smo i Katju ... treće zlato u maminom srcu :)

odluciti roditi, znas da ces imati bolesno dijete, pobaciti, s tim na savjesti moras zivjeti do kraja zivota. lako je biti pametan ako nisi u toj situaciji. tako da nikome nezelim da mora donositi takvu odluku.

_____________________________

moji veliki decki, Patrik i Dominik
"Biti majka puno radno vrijeme jedan je od najbolje plaćenih poslova. Uzevši u obzir da je plaća čista ljubav"

Eh da...Inače nisam pobornik pobačaja, ali sam za mogućnost izbora...i zaista mi možemo sad tu razglabati ali potpisujem gore napisano...živim u maloj sredini, gdje još uvjek posebno gledaju na djecu sa pp ili sa down sindromom...kad gledam jednu obitelj koja ima sina sa downom uvjek im se divim i ružno mi zvući kad ih drugi sažaljevaju i govore da bi bolje bilo da ga nema...ali...priznat ču i jako se kajem zbog toga...kad mi je u ovoj zadnjoj trudnoći tek u 38 tjednu ustanovljen zastoj u rastu kod bebe...(ja zaista nisam imala pojma o tome, ni zbog čega je to ni kakve su posljedice) to jako ružno zvući...prva pomisao dok sam jurila u zd u bolnicu mi je bila..da s djetetom sigurno nešto nije uredu i umirala sam od straha..plakala sam zbog cijelog niza događaja ili znakova koji su mi onda kao bili smisleni..i kad me doktorica tješila da možda nije to to, da sačekamo dok ona provjeri na ultrazvuk...nikad neču zaboraviti kad mi je rekla...onako zabrinuto..."da, to je ipak zastoj u rastu"...kad sam promucala kakve su posljedice i što to znaći..ona mi nije rekla ništa konkretno ..rekla je vidjet čemo..iskreno kad sam pogledala muža...pomislila na dečke doma koje sam ostavila, prošlo mi je kroz glavu, što nisam prije znala...sigurno bi pobacila...naime ja sam zaista mislila da če se djete roditi sa nekim oštečenjima...možda nebi na to pomislila da ionako nam tu godinu nije sve loše krenulo i bilo, da sam pomislila kako čemo mi i što čemo ako nešto ne bude uredu...bojala sam se svega...večer prije poroda svašta mi je prolazilo kroz glavu...i onda sam rekla svojoj bebici...sad smo nas dvije same...i moramo pomoći jedna drugoj...samo nek sve prođe uredu...rodila se živa i zdrava...i danas kad je gledam koliko sreće nam je donjela...pomislim u sebi ..Bože kako sam mogla samo i pomisliti na to da bih pobacila....

_____________________________

A:31.10.2005.
N:27.12.2006.
L A 30.05.2011.