Jutro.
Slobodnog vremena nikad dosta.
Ja sam sretna što ga imam poprilično puno,al opet ga ne stignem iskorist za sve što bih htjela.
Kampiranje,planinarenje,veslanje obožavam. Za prve 2 stavke treba izdvojit dosta vremena i planiranja (složit slobodne dane MM i moje sa vremenskim prilikama i sl),a 3 kad god stignem ali jedino ljeti,zimi je to nemoguće. Najgore od svega je što patim od photodermatitisa i sunce mi je najgori neprijatelj iako ja njega obožavam,pa se moram trackat faktorom 50+,na to ode dosta vremena.
Ovi zatvoreni sportovi tipa pilates yoga i teretana nisu za mene.
Kad je loše vrime MM i ja se izvalimo na kauč i gledamo filmove i serije na laptopu. Jednostavno obožavam to naše privatno malo kino druženje.
Ja sama obožavam radit svojim rukama,sadim cvijeće oko kuće ponekad i susjedima zaplijenim malo zemljišta za ljubičice il neko drugo cvijeće,nisu se bunili do sad ... Sad mi je u planu sadit jagode,maline i kupine. Hm... Obožavam.
MM i ja sve radove u i oko kuće obavljamo sami. On ima iskustva na građevinskim poslovima,a ja "kradem" znanje od njega,pa već sad baratam alatima ko muško. Ponosan je na mene.
Kad se ne bavim ovim gore navedenim bavim se onim šta jednostavno obožavam: ORIGAMI.
Svi prijatelji već imaju više mojih umjetničkih djela u kući,a ja sama ne znam gdje ću sa svim šta napravim. Pune kutije papirnih beštijica,slika,vazica, cvijeća....
Kao što ste vidili,slobodnog vremena mi jaaako nedostaje.
Za prijatelje uvijek nađem vremena,iako nemogu isto reći za sve njih.
Neke prije su zaboravile na sve i ne odvajaju se od kuće muža i djeteta. Žao mi je,al brate takve mi ne trebaju,nek ostanu tamo gdje jesu. Druge s djecom su malo normalnije po tom pitanju pa odemo u šetnjicu svi skupa (nekoć s kolicima,sad djeca hodaju,pa šetaju s nama). Ja dođem kod njih il oni kod mene na kavicu,djeca ne smetaju,dapače...
Ne izlazim kao nekad,niti mi nedostaje. Kad mi se izlazi izađem,al to je rijetko,jednom,dva puta u 2,3 mjeseca. Iživila sam se,sad sam više za laganini druženja uz roštilj il kakvu večeru. Tad se okupi dobra ekipa,pa guštamo...
Sto se tiće kuće i kućanskih poslova,MM je blagoslov s neba jer sve radimo kako tko stigne. Kad radim doma me čeka ručak,tako i kad on radi njega čeka. Kad smo oboje doma kuhamo skupa jer volimo papit oboje i eksperimentirat s okusima i hranom.
Gledam prijateljice koje su postale mame i uspoređujem ih jedne s drugim. Karakter je presudan,neke uvijek izmigolje koju uru za sebe,dok se druge uopće ne trude. Jednima se divim,drugih mi žao.
Nadam se da ću i ja uskoro postat mama,pa da zaboravim gdje su planine , čemu služi veslo i kako napravit ružu od papira. Iako sam sigurna da ću uvijek naći malo vremena za sebe.
_____________________________
One step closer.
4xAIH = 0
9/16 IVF imamo
Čekamo naša 2 čuda.