ili brat i brat...
ili sestra i sestra....
u svim kombinacijama....

kako razviti i zadržati bliskost i privrženost?
 
 

dođe samo po sebi
ljubavi mi trebamo


_____________________________

idem micat rit...

Dobra tema 

Pitanje jos bolje.

Dugo nisam imala vremena razmisljati o nekim stvarima, cak sam zaboravila kako je to razmisljati o necem upravo tako vaznom.

Imam sestru 6 godina stariju, prilicno smo bliske i stvarno se puno volimo.
No...ima i druga prica ...naravno, dok se nije ona udala.

Kao svake sestre i braca i nas dvije smo se svadjale, tukle, galamile i lomile po kuci sve lomljivo i nelomljivo.
Ali ova prisnost koju sada imamo rodila se kada smo obadvije sazrele i odrasle...duhovno i savjesno.
Naucile smo se postovati jedna drugu kao sestre i kao zene...cak ni danas ne mogu zamisliti da bi nekoga prije nje pitala za savjet i misljenje.

Kako se to razvilo? Ne znam ..doslo je samo
Kako odrzati? Nas dvije uspjesno odrzavamo tu bliskost cak i na ovu daljinu.
Bliskost nije nazvati osobu i reci da ti je stalo, da ju volis...to je samo paznja.
Bliskost je u srcu..onaj osjecaj topline kad si s tom osobom, kad bi ju najradije zagrlio i nikad ju ne pustio...osjecaj povezanosti dok ste zagrljeni...
E, to je za mene bliskost i te osjecaje djelim prema svojoj sestri

ne slažem se božice...
mislim da je to zahtjevan zadatak za roditelje....
ja volim svog brata, 4 godine je stariji, ali nikad nismo bili bliski....ja mislim da je to zbog nekih grešaka u koracima....on se i danas prema meni odnosi kao treći roditelj....i doživljava me kao pubertetliju

a čekaj ... šta ne dođe samo po sebi

Wuki je napisala da ni sama ne zna kako je to došlo sada dok su starije

U biti treba ljubavi i normalno odrastanje u obitelji
naravno da je težak zadatak za roditelje to i ide od roditelja obitelji...
slažem se da su greške u "prvim koracima"

< Poruku je uredio božica -- 28.10.2008 7:54:22 >

_____________________________

idem micat rit...

mislim da je lakše ako je riječ o sestrama....
frendice koje imaju sestre su kao velike bliske čak i ako nisu bile kao djeca....

Slazem se sa Troubi...roditelji su odgovorni u samom odgoju djece.
Jer ako roditelji nauce djecu da onaj stariji uvijek ima pravo i da je on odgovran za mladjeg...tako ce biti cijeli zivot.

Ostala sam bez oca u ratu. Mama je takodjer bila u vojsci, tako da smo sestra i ja od mladih dana naucile se odgovornosti.
Ali nikada, bas nikada mama nije dala sestri prednost preda mnom.
Mogla me je savjetovati, usmjeravati me...ali mi je prije svega bila starija sestra i u svemu smo bile ravnopravne...
Iz tog odnosa se i razvilo ovo postenje koje imamo...samo ja nisam svjesna vremena kad se rodilo...mozda nisam bila jos dovoljno zrela da to vidim

Braca su vec druga stvar....
Gledam svog dragog kako se ponasa prema sestri...pravi zastitnicki braco
A tako ce sigurno ostati jos dugo, dugo...
Zasto?
Zastitnicki nagon od svih muskaraca...da je nitko ne takne i ne pokvari...
zna on sta zena prodje...bez brige, zato pokusava seku zastitti cak i onda kad to ne moze

[Sadržaj poruke je obrisan]

Mislim  da opet pravila nema..sestra sestra stojim iza svoga..
počinje od roditelja kako se postave prema starijem djetetu bilo sestra sestra bilo brat sestra...bla bla

moji se nisu postavili najbolje a bile smo sestra sestra(7 godina je starije od mene)--sad dok smo starije je ok
imam frendicu koja ima brata i ok su si bili ok će si i biti...a tako je sa njih dvoje ko klinci su cinkali jedan drugoga (5 godina on stariji od nje)a sad su super već dosta dugo...

< Poruku je uredio božica -- 28.10.2008 8:06:02 >

_____________________________

idem micat rit...

ja se ne sjećam zaštitničkog odnosa....
sjećam se šamara i jednom pravih, pravcatih batina (imala sam 18!!!!)
mama je na to rekla - trebala si ga poslušati....

slažem se....mada oni to ne bi priznali ni za živu glavu....
samo sad znaju biti žalosni jer nas dvoje nismo bliski....
zato sam i otvorila temu....

Da, roditeljima je uvijek zao nakon 10 godina.
To je ono najtuznije....ljudi nikada ne priznaju svoje greske

sve to dodje s odrastanjem.ja sam se sa svojima tukla,svadjala pa cak i danas znamo imat neke nesuglasice,all jubav je tu nesto najbolje i najvece i najljepse sto je dragi Bog dao da nas povezuje.

_____________________________

Ljubav! Citava knjiga u jednoj rijeci,cijeli okean u jednoj suzi,
sedam nebesa u jednom pogledu,
vihor u jednom uzdahu,grom u jednom dodiru,hiljadu godina u jednom trenu."

Mislim da je to zadatak dan po dan. Poticati zajedničke aktivnosti, i mi kao roditelji se uključiti. Zajedno se maziti, učiti ih dijeliti, ispričati se - pokazivati ljubav i brigu.
Djeca uče iz primjera pa mislim da je to veliki zadatak za roditelje. Što su im djeca povezanija i njima je lakše.
Tko s kim mislim da nema pravila. Ja sam se s bratom mlatila jer smo bili dosta sami, a on je bio jako razmažen. Bio je dosta bolestan i sve mu se toleriralo.
I sada kao 25-godišnjak je takav.
Kako sam već napisala kd smo dobili psa malo smo se smirili.

_____________________________

PETRA 19.05.2006.
SAMUEL 19.08. 2008.
1 anđeo
REBEKA 20.07.2012.

[Sadržaj poruke je obrisan]

Moj je burqe isto 5 let stariji od mene, kao klinci nismo bili baš previšebliski, uvijek sam bila klinkica za njega. I uvijek je bio zaštitnički raspoložen prema meni. Sad je već OK, obožava nećakinju. Kad se oženio mogu reč da sam dobila i sestru koju do tad nikad nisam imala, mogu s njom o svemu razgovarat. Bliža sam s njom nego s njim.


_____________________________

Mia 13.07.2008
Blaž: cca 18.12.2010

Moj buraz je godinu dana stariji i klali smo se...hmmm čekaj jel to stalo ili se još znamo ...ma ne sada je malo lakše jer se ne viđamo stalno i ne čujemo stalno pa se zduramo na jedno poslijepodne!!!
Mislim da to ima veze sa odgojem, karakterom djeteta, okolinom koja ga okružuje( pod time mislim na odnose ljudi sa kojima odrastaš)... Moj tata ima brata blizanca koji živi 300m kuća od nas i nikada si nisu bili bliski...najviše mi i danas ide na živce kada komentira da je ovakav ili onakav! I kak da djete stekne osjećaj za zajedništvo....moje mišljenje je da se na tome treba raditi i da to treba graditi od malena ali posebno njegovati cijeli život!
jako mi je žao što nismo bliski jer znam da jednog dana on će mi biti jedini od moje obitelji a tako smo daleko u srcima! Nismo dugi razgovarali i ja sam popustila tjedan dva prije njegove svadbe...poslala mu poruku i tako je sve opet krenulo ali do kada Bog zna! Budite sretni ako se volite...ja sam ljubimorna na muža jer ima divan odnos sa svojom sestrom!!!! Nadam se da ću uspjeti jednog dana ako mi Bog dan da imam više djece usaditi osjećaj zajedništva kao obitelji jer ja to nisam nikada imala niti od brata ali niti od roditelja!!!

ja nemam nikoga, a kad si zamišljam uvijek sam htijela starijeg brata da me čuva  ...e pa sad sam to dobila imam sina i kćer..moram biti pametna kako im usaditi neku ljubav i poštovanje prema tom njihovom odnosu, jer nikako nebi voljela da se mlate, jer onda bi i od mene dobili.

Moj 4,5 godina mlađi brat i ja smo uvijek bili kao pas i mačka, znali smo se pomlatit do krvi.
To je trajalo dok on nije počeo izlaziti, a onda je izlazio samnom i sve je postalo nekako drugačije.
Postali smo nekako bliski i onda se dogodila tragedija, on je poginuo u prometnoj nesreći.
To me totalno pogodilo. Iako je prošlo 14 god od tad jako mi fali.
Uvijek razmišljam o tome kako bilo da je živ.

joj Dora , tužno  .... drži se stara

Draga moja život ide dalje, ja živim svoj život i ne kaže se uzalud da vrijeme liječi rane. Mojim roditeljima je najgore pogotovo mami.
Svi moramo živjeti život punim plućima jer nitko od nas ne zna što nas u životu čeka.