Drage maam i tate !

Evo otvarila bi temu iako nisam sigurna dali ovo pripada tu . Nime često osijećam grižnju savijest što se u potpunosti ne posvećujem svom sinu . Ponekada sam toliko umorna i iscrpljena da se jednostavno ne osješčam sposobna baviti se svojim sinom , pa ga puštam da se sam zabavlja a ja pokušam odmarati , no kada vidim njegovo malo lišce koje me tako gleda i penje se po meni ili plaće mene lovi grižnja savjesti da mu uskračujem sebe .
Koa što znate trenutaćno sam u jednoj dosta stresnoj situaciji koja me užasno uscepljuje pa time i još više pridonosi osamljivanju .
Molila bih vas za vašu pomoć jer se zaista osjećam užasno , obožavam svog sina a nekakao se osjećam usamljena u svemu što se tiće njega i jednostavno sma pre iscrpljwna .

_____________________________

Ljubav je mala riječ ;
ljudi je čine velikom .
LJubav znači dijeliti dio sebe s drugima
Ljubav je čin beskrajnog oprosta , nježnog pogleda koji prelazi u naviku .
Ljubav je uvijek spremna vjerovati u čuda

Ja sam stalno uz svoje i često se pitam dali sam im dovoljno vremena posvetila. Mislim da je to normalno. Nikad neću biti zadovoljna iako oni dobe sve moje vrijeme. Uvijek postoji ono mogu li više . Djeca su mi sretna, voljena, ljubljena dnevno milijon puta tako da mi je na taj način lakše. Mamavlatkice to je normalno ne možeš uvijek skočiti na njegov zahtjev ali pitaj se koliko puta dnevno si uz njega, koliko mu se daješ... 

_____________________________

sad sam mama za 5 :)
Tin, Iva, Theo Petar, Iris, Nino Lukas

...Nikad se ne prestani smijati, čak ni kad si tužna. Netko će se možda zaljubiti baš u tvoj osmjeh...

Ja puno radim i rijetko sam sa svojima preko dana, navecer pregledam zadace, knjige, pitam ih predmete za sutra, malo se zabavimo, poveceramo i to je to. Vrlo cesto razmisljam kako u stvari vrlo malo vremena provodim sa njima.