Biti uvijek u pravu ili biti sretan?


Kada čujemo mišljenja s kojima se u prvi mah ne slažemo, tek tada trebamo početi pažljivo slušati.

Konstruktivna kritika? Priznajmo iskreno, nitko od nas ne voli biti kritiziran, konstruktivno ili ne, svejedno, jer kada nas drugi kritiziraju, to ne čine da bismo se mi dobro osjećali. Oni koji žele istinski unaprijediti stvari ne kritiziraju, već nude rješenja. Zašto smo ipak tek uz tešku muku spremni saslušati mišljenja koja se razlikuju od naših?
 
 
Kada čujemo mišljenja s kojima se u prvi mah ne slažemo, tek tada trebamo početi pažljivo slušati. Mogućnost da smo u krivu i nije tako mala. Prihvaćanje tuđih ideja obogaćuje naše stavove te nam osigurava imidž fleksibilne osobe s kojom je lijepo surađivati, čime i naše zadovoljstvo raste. Uz otvorenost u komuniciranju stvaramo i preduvjete za rast našega samopouzdanja, a time se naša potreba da uvijek budemo u pravu smanjuje. Krug se tako zatvara, potičući nas na daljnje promišljanje svojih stavova i njihovo prilagođavanje okolini u kojoj živimo i djelujemo. Konačno, moramo se upitati želimo li uvijek biti u pravu ili želimo biti zaista sretni. Biti u pravu može donijeti zadovoljstvo kratkoga daha, ali prava sreća može proisteći tek iz usklađenosti s okolinom. A to uključuje i svijest o mogućnosti da nismo uvijek u pravu.


Svatko od nas je u nečemu bolji, a u nečemu lošiji. O onome što svakodnevno radimo gotovo redovito primamo povratne informacije na različite načine i u različitim oblicima. Naravno, one pozitivne povratne informacije, kao što su, npr., pohvale ili nagrade djeluju na nas motivirajuće, vesele nas, jačaju naše samopouzdanje i pomažu u stjecanju, odnosno, održavanju statusa u radnoj sredini. Smatram da ćemo lakše prihvatiti neke nove ideje naših pretpostavljenih ili naših suradnika nego njihove kritike, pa ću se ovdje više usredotočiti na izricanje odnosno upućivanje kritike. Dakle, što je sa kritikama? Budući da ono što i kako radimo često ne odgovara očekivanim standardima i očekivanjima naše okoline, kritike su neizbježne. Složit ćete se sa mnom da kritiku nije lako primiti, jer ona osim što pogađa našu taštinu, ako je netaktično izrečena, može ozbiljno narušiti sliku o nama samima, pobuditi osjećaj manje vrijednosti, poniziti nas kao osobu ili pak postati još dublji izvor daljnjih sukoba. Ipak, kritika, iako je i često neugodna, može biti korisna povratna informacija, ako je upućena na pravi način.


Kako vi reagirate kad primite neku kritiku?
Dali vi djelite kritike?

_____________________________

šašava,vrckasta,nasmijana i posebna :) :)

na pitanje KAKO VI REAGIRATE NA KRITIKU?ću ti odgovoriti da je ne volim primati ali jaaaaako ovisi kako ću je primiti od osobe koja je daje.ako nju ne poštujem..........možeš misliti moju reakciju
..a ako je osoba ok onda je lijepo saslušam i možda ćak poslušam pa krenem na ''ispravljanje''toga


a kritike dijelim

_____________________________

Život ponekad traži od nas više no što mislimo da možemo podnijeti.IPAK,vrijedi se potruditi!
zvrkić došao 17.06.2005.
zvrkica došla 08.12.2010.

Prima kritike dosta dobro  pa svako ima svoje mišljenje dali ću se slagati ili ne to je na meni.Pa svi smo ljudi od krvi i mesa i svako ima pravo reći šta misli.Znam i ja dati kritiku ali odvagnem kako da kažem osobi,pazim da ju ne naljutim jer različiti smo mi ljudi pa različito i reagiramo.

_____________________________

Leon 19.04.2007

Ovisi za što je kritika namjenjena i naravno od koga. Kod mene to nema veza s tim da li nekoga poštujem ili ne, nego da li je osoba koja me kritizira bolja od mene u tome za što je namjenjena kritika.

primam kritike samo ako su pozitivne

e ja sma tu malo kompliciranija: