Anoniman
|
Cvrle, zbilja te razumijem! I ja se vrlo često tako osjećam. šaljem ti Samo da ti kažem da su kod mene one tablice uspjele! Pravila sam ih 2 tjedna, popunjavala tko je šta napravio. Prije 2-3 dana sam isprintala i pokazala mu. Onda je sr** da ih vodim nepošteno, jer on ide svaki dan u dućan. Rekoh, nema problema, stavit ću ja tebi svaki dan da ideš u dućan, jer ideš. Al poanta ovih tablica ti nije u tome, nego da ti vidiš da ja ipak preko dana nešto radim i da nije istina, kako si mi rekao, da se povlačim od kreveta do kauča i s kauča do kompjutera! Uopće nije problem, ja ću staviti tebi svaki put kad nešto napraviš, u tablicu, ali priznaj i ti meni ono što sam ja napravila! Onda je počeo... ja radim ovo, ja radim ono, ja se dižem, ja radim, ovo ono... jesi mi upisla dućan? rekoh jesam, al znaš koja je razlika? Kad ti ideš u dućan, onda je to važan posao koji ti obaviš, a kad ja idem u dućan, to mi se smatra kao razonoda i redovno vodim sa sobom svu djecu i idem pješice, a ti ideš sam i s autom. E, onda je počeo voditi bar jednu curku sa sobom... Počeo je i on nešto raditi po kući, pa makar jednu stvar, nema veze - ili stavi suđe u suđericu, ili prostre rublje, i traži da mu upišem. Ok, to sad izgleda ko u 1.razredu, al ajmo vidit kak će to funkcionirat... on mora shvatiti da ja nisam robot - milom ili silom... i još me jedna stvar nervira, ne znam kako ću to riješit - ja uvijek, u svakom trenu, moram znati gdje je što u kući! A on je taj koji hoda po stanu ko senilni bogec i viče "gdje je daljinski? gdje su kapljice za nos? gdje su moje naočale? gdje su mi duge gaće? gdje su te dude? Elica treba dudu!" - velika većina tih stvari bi ga mogla u nos puknuti, samo treba malo pogledati! al eto... pomak je tu... dao Bog da tak riješim sve.
|