Ruža
|
IZVORNA PORUKA: malizia IZVORNA PORUKA: Zvonki Kako bi nam lijepo bilo da svi gledamo u svoje dvorište i brinemo svoje brige IZVORNA PORUKA: Rebeka Ne razumijem čemu potreba komentirati nečije živote. Stavite se svi vi u poziciju da vas komentiraju. Ukoliko je to njima ok, onda neka ljudi žive kako znaju. Imam primjer iz susjedstva: muž i žena imaju 7 djece, žive u svojoj ne baš velikoj kućici. Muž radi, ima dobar posao, a žena je kući sa djecom jer je tako sama izabrala. Mogla se vratiti na svoj posao, ali nije htjela. Djeca su im tako ustrojena, odgojena da se sama nekada posramim koliko sam nekulturna i nepismena (a imam magisterij) u odnosu na njihovu djecu. Pomažu u kućanstvu i u odgoju mlađe braće i sestara, imaju jako dobre ocjene u školi, a vanškolske aktivnosti se podrazumijevaju za svakoga od njih. Majka kaže da je sama odabrala žrtvovati se za svoju djecu jer oni to zaslužuju. Ni od koga ne traže pomoć jer je stvarno i ne trebaju. Uvijek su uredni, disciplinirani i osvajaju simpatije svih ljudi. A postoje mnogi zlobnici koji ih, ne znam zbog čega, žale. Pa halo, ljudi žive bolje i organiziranije od onih koji imaju jedno ili nijedno dijete. Čemu potreba za komentiranjem nečijeg života i privatnosti, to mi nije jasno??? Evo i ja to činim, ali sam samo htjela pokazati i pozitivne primjere brojnih obitelji. Njihova stvar, nemamo se tu što petljati... Ako je to njima ok, ako nikome ne smetaju, ako su im sretna djeca i ne opterećuju ih materijalna dobra, u čemu je onda problem??? Pa nisam ni ja imala ništa u djetinjstvu u odnosu na drugu djecu, kao ni moja braća, ali smo sasvim normalni ispali. Ništa nam ne fali, skromni smo i cijenimo ono što imamo... Treba učiti djecu da nije sve u materijalnom:jer netko može imati blaga i zlata, a sreće i ljubavi nikada, a neki će možda samo sa jednim obrokom dnevno biti sretni što su zdravi, na okupu i imaju blago zvano obitelj. Neće djeca cijeli život biti mala, odrast će i oni... U potpunosti se slažem. Već sam komentirala koliko smo postali čangrizava nacija, sve smo spremni negativno prokomentirati, svakoga osuditi, procijeniti, staviti na tapetu i sprdati...... A osnove ljudskosti odbacujemo. Svatko ima svoje razloge, bez obzira koliko nama bili vidljivi ili ne, jasni ili nejasni. Ako ne mogu pomoći trudim se ne odmagati. Neka ljudi žive svoj život i ako budu trebali pomoć, opet je na nama dali ćemo pomoći ili ne? Što je garancija sreće??? Novac sigurno nije.
_____________________________
Samo luda mama...
|