Vjeverica ST -> RE: Silovana... (29.9.2011 18:19:02)
|
mislim da o tome treba šta više pričat, otvoreno, u društvu, s mužem, s djecom, i sinom i kćeri... osobito oni koji rade s djecom, u prosvjeti, u vrtićima....Čak i moj muž zna nekad nešto dobacit pa ga dobro izribam. Ja sam jednom s mužem bila u situaciji da me prisili na to, i bilo je nešto na što sam pristala jer sam ionako mislila da ćemo "zauvijek bit skupa"... On je meni bio prvi (a valjda i zadnji), a ja njemu druga i već je imao iskustvo i krivo je očito protumačio...poslije je bio pažljiv... Ne znam, i dan danas se pitam jesam li pogriješla, jesam trebala prekinut vezu, ali toliko toga nas je vezalo već........ ali ima od toga 6 god, a 4 smo u braku. Zbog tog sjećanja znam bit agresivna prema njemu, pogotovo zbog činjenice da mi je on muž, a ne neko tamo....Teško mi je s njim o tome razgovarat, on se opravdava govoreći da je mislio da sam to htjela, srami se... Evo mislila sam se da li da to napišem i ne znam kako će ko to shvatit..Nemojte me samo osuđivat, molim vas. To je zadnje što želim čut. Mi žene smo spremne puno toa pretrpit i prešutit, za obitelj, za brak... Bez obzira koliko "žugamo", opet pretrpimo... A jedne na drugu smo jubomorne. Mislim da se to s generacijama mijenja i da žene pomalo dobivaju stoljećima zatomljivno samopouzdanje. Nikakve ekstreme ne podržavam, ali umjereni feminizam itekako ima još toga za reći svijetu!
|
|
|
|