|
uciteljica -> Tragedija (26.8.2010 6:33:26)
|
Ženske moje nakon tjedan dana skupila sam snage da sve izbacim iz sebe van i podijelim s vama užas koji me je pogodio.
Naime prošli četvrtak ubila se moja jedina sestrična u kadi fenom. Ja sam nažalost bila među prvima koja ju je pronaša, ali spasa bilo nije. Slika koja je prestrašna. Dr. koja je došla hitnom rekla mi ej da joj je to prva intervencija, plakala je skupa s nama.
Tuga, nevjerica, bol...
Djevojka od 23 godine, odlična studentica (3. god , prosjek 4,9), otkačena, zvrkasta, vesela, uvijek u petoj brzini, sposobna, ali i bolesna. Bipolarni poremećaj. Tri puta se je vratilo dva puta ga je pobjedila, treći puta je bilo jače od nje.
Stravično, užasno. Bile smo bliske, bile smo si jedine sestrične. Kroz te dvije krize smo prolazile zajedno, borile se, ali ovaj treči puta nije ni riječi rekla da joj nije dobro. Bila je prekinula s dečkom i bila je potištena i ja sam mislila ma to je čisto žalovanje, nije se bolest vratila, ali kako sam samo pogriješila...
Danas je više nema!
Pokopana je prošli petak na 17 rođendan svoga mlađeg brata.
Ja vam ni opisati ne mogu užas kojim je ispunjena moja obitelj. Kao da ste došli uhram tišini, nitko s nikim.
Jedino kaj me tješi, a reći ćete mi da sam luda je sljedeće:
dok sam prošli petak stajala uz njezim odar rekla sam u sebi: Marija ako me sad gledaš i ako si tu negdje daj mi se javi da znam da si dobro i da si sretna," Nakon toga sam nakratko izišla van i u travi pronađem djetelinu s 4 lista.
JUčer je moja Paula prolila sok po majci i zamislite na majci se stvore dva srca, veliko i malo. Ja sam to sve sebi protumačila kao njenim znakovima kojima mi govoril da je tamo negdje među anđelima sretna.
Jel bi vi na mom mjestu to protumačili slučajnošću ili porukom?
|
|
|
|