ELENA35
|
IZVORNA PORUKA: Krky Elena35, čitam i smijem se, a znam da ne bih smjela...naravno da te razumijem...i MM tako, samo što me ipak shvaća i kaže da ne zna što bi s njima u kriznim situacijama da mena nema, a to što sam žensko...mama...i doma...spominje samo oprezno i u pozitivnom smislu, al i ja poludim na ono:" Kriiistiiinaaa, Noić se pok..o!...jooooj, daj gle što su napravili..."ili kad dođe s posla, sjedne na FB ili nabije neku depresivu od muzike, klinci se "gicaju" po stanu (škakljaju, natjeravaju, skviče...), 2 od njih mi u isto vrijeme pokušavaju prepričat događaje iz škole (neravno, u decibelima prilagođenim školskom hodniku pod velikim odmorom)...ili kad mi MM ukaže na neku stvar (a takvih je puno jer je i nas puno) i pita da zašto je to tu, a ne na svom mjestu...Pa čovječe, nemam pojma 1. koja stvar je "to", 2. ne znam ni u kojoj si prostoriji u stanu i gdje je "to" 3. zašto "to" ti ne pospremiš jer i ja pospremam hrpetine koje ja nisam ostavila, a ako jesam 4. "to" je tu, (a ne na svom mjestu), jer me neko od brojne škvadre ili telefon ili...nešto omelo u tome pa je "to" ostalo tu. No, da se vratim na temu: DA, JESAM:I JA SAM UMORNA, nekad s razlogom, nekad bez, ali sam shvatila da se ovo "bez" bolje prihvaća (valjda se to može razumjeti, pa svako ima loše dane), a ako je razlog "svakodnevnica= djeca, kuhanje, spremanje, muž" onda nemaš na to pravo jer si na to jednom rekla "DA" (u dobru i u zlu...). Meni npr. često padne na pamet ona iz "Tesne kože": "Ja ću da pobegnem iz ove kuće", no znam da bi mi bilo 5-glasno vraćeno: "E ne može, što si izrodila, to ćeš i da tegliš!" Kristina draga,potpuno se slažem sa tobom,kopirana situacija .Ali ne daj se..ni ja se nedam tako lako ipak mi smo ŽENE..
_____________________________
VEDRANA-21.10.1996. IVAN-30.12.1999. JAN I SARA- 9.5.2009. "Knjige koje majke pišu nitko ne čita,one se vide i čuju kada njihova djeca ulicom prolaze..."
|