RE: krštenje,pričest,krizma...koliko su zapravo važni? (Puna verzija)

Forum >> [Zajednica RR] >> Razgovori…o svemu i svačemu



Poruka

malica -> RE: krštenje,pričest,krizma...koliko su zapravo važni? (21.10.2010 21:34:42)

Ja nemam sakramente, mm ima sve i vjenčali smo se u crkvi.  Svećeniku nije bilo drago, želio me ipak navesti da odradim sakramente no nisam pristala. Roditelji me nisu vjerski odgajali, pustili su da sama odlučim kad odrastem da li me to zanima. Pokušala sam se upoznati s vjerom i crkvom, al nekako mi nije "sjelo". Crkveno vjenčanje je bilo zbog supruga, a i malu smo krstili zbog njega. Ostali sakramenti, iskreno ne znam, vidjeti ćemo.



Bebys -> RE: krštenje,pričest,krizma...koliko su zapravo važni? (22.10.2010 7:24:02)

Moja su djeca krštena,mm i ja imamo sve sakramente.Meni je to jako važno,odgajam ih u duhu katoličke vjere.Nika se jako rano znala moliti,naučila sam ju da se prekriži kad prolazimo pored naše crkve,i preslatka mi je kad stane i kaže,Bogo dragi čuvaj mene i moju seku....Naravno da će se njih dvije i pričestiti i krizmati,a za vjenčanje će same odlučiti.Volila bi kad bi one danas-sutra ostale u kršćanskoj vjeri,ali nikad se ne zna što život nosi.Meni osobno su vjera i Bog vodilja u životu.Uvijek sam rado odlazila u crkvu,nikad me nitko nije tjerao,ustajala sam u pol 5 ujutro i išla na zornice...Ne bi mogla zamisliti da svoju djecu nisam krstila...
[image]http://www.ringeraja.hr/forum/smileys/bravo.gif[/image][image]http://www.ringeraja.hr/forum/smileys/bravo.gif[/image][image]http://www.ringeraja.hr/forum/smileys/bravo.gif[/image][image]http://www.ringeraja.hr/forum/smileys/bravo.gif[/image]

isto tako....ali to se ZOVE VJERA...a onaj tko je nema nemoze tako misliti....nazalost...ali je tako



njanja -> RE: krštenje,pričest,krizma...koliko su zapravo važni? (22.10.2010 9:55:48)

IZVORNA PORUKA: Kejt


Što se krštenja tiče: po meni je potpuno besmisleno krstiti dijete, ako ga nećeš odgajati u vjeri. Upravo to odgajanje u vjeri svoga djeteta obećaješ na krštenju. Da se razumijemo, ne osuđujem nikoga, ni one koji ne idu u crkvu ni one koji ne vjeruju. Ali krstiti dijete samo da bi bilo kršteno je totalna glupost.

Za mene ovo nisu prazne riječi. Ja se trudim svoje dijete odgajati u vjeri onako kako su mene i mm odgojili naši roditelji.

Krštenje svoga djeteta ne tražimo zbog običaja ili zbog ljudskog obzira, nego krštenje želite i tražite iz vlastitog uvjerenja o koristi i potrebi tog prvog


Ovako, u načelu se slažem sa tvojim stajalištem....Stoji....
Međutim, što znači odgajati dijete u vjeri???
1. da ide svaku nedjelju na misu da poslije mise ode s prijateljima i vani po ulici se svađa s frendom i prostači
2. da ne ide na misu, a bude uzoran, ukoliko je u krivu, kaže OPROSTI, pokuša ispraviti ono što je napravio krivo????

Ja nisam odgajana u "vjeri" po vašim standardima, osim što me baka vodila na (meni dosadne) mise, mama i tata me nisu tjerali ni u crkvu ni na vjeronauk...Dan danas svi samo ulazimo u crkvu, pomolimo se, zahvalimo Bogu i izađemo van.
Međutim, odgajana sam poo mjerilu da ne kradem, ne laže, da se svako dobro nagradi, svako "zlo" kazni, da za sve loše što sam napravila kažem onu tešku riječ OPROSTI i pokušam lošu stvar ispraviti. Po ovome mislim da sam odgajana u duhu vjere.
Ja sam krštena i pričešćena, muž samo kršten, civilno smo vjenčani u Grčkoj, brak nam je civilno upisan u matilni ured u Ri i imamo hrvatski vjenčani list civilnog braka. Budući da krštenje smatram svečanim običajem (a ne odriješenjem grijeha jer smatram da ono malo biće izašlo iz mog trbuha NE MOŽE BITI GREŠNO), odlučili smo Jana krstiti kada je imao 6 mjeseci....Ne vidim ga na mise, niti u crkvu, ali kada bude dovoljno odrastao, pokušati ću mu objansiti svoje viđenje BOga (ako bude pitao) i pustiti ću ga da traži svoje viđenje Boga....Ako ga nađe i sa 25 godina, neka.....Ako sa 26 postane budist, neka.....Ali odgajati ću ga u "duhu vjere", odnosno u skladu sa moralnim načelima koje i propagira crkva....



Anoniman -> RE: krštenje,pričest,krizma...koliko su zapravo važni? (22.10.2010 10:27:01)

Samo sam pokušala danery odgovorit na pitanje. Ne pada mi na pamet ovdje nekoga na nešto nagovarati ili odgovarati ili ne daj bože popovati.

Ne slažem se samo s ovim njanja što si rekla pod 1. Ne psuju i ne prostače sva djeca koja idu u crkvu. Kao da jedno uključuje drugo, a ovo tvoje isključuje. Sve ostalo si jako lijepo napisala i ja te podržavam. Ja ne želim biti bez nedjeljne mise jer mi je potrebna. Trenutno nemam kome ostaviti dijete pa ga vodim sa sobom. On se igra u sakristiji, a ja slušam misu. Kad dođe vrijeme da ON bude mogao sudjelovati na misi vodit ću ga na dječju misu koja u našoj župi postoji. Župnik okupi djecu oko oltara, kad je propovijed spusti se među njih i razgovara s njima i mislim da im nije dosadno.

No, sve ovo je daleko od teme i pitanja koje je postavila danery pa se ja povlačim.



njanja -> RE: krštenje,pričest,krizma...koliko su zapravo važni? (22.10.2010 10:48:23)

nisam ni ja baš tako doslovno mislila...karikirala sam kako bi dokazala poantu...Primjer iz moje obitelji....Imam jako pobožnu tetu.Njen sin, moj bratić je oduvijek jedna jako ohola osoba, prema svima, mami, ženi, sestri...Isti on, odlazi u crkvu na mise, a cijelo selo zna da godinama vara ženu, čak i snima filmiće sexa sa curicama da bi on pokazao i dokazao frendovima (pazi to su sad već 40-godišnjaci) kolika je faca....Nedjeljom u crkvi sa svojom ženom i djetetom je pravi ugledni vjernik....Eto...odgaja u totalno katoličkom vjerskom duhu, ali ipak ne živi u istom tom duhu, iako odlazi u crkvu.... Ovo ima itekako teme sa danerynim pitanjem i temom.Koliko je važan sam čin krštenja, pričesti, krizme, ispovijedi i prisustvovanja misi, ako se očito ne trudiš biti dobar čovijek, muž i otac???  



Anoniman -> RE: krštenje,pričest,krizma...koliko su zapravo važni? (22.10.2010 11:04:45)

IZVORNA PORUKA: njanja

Koliko je važan sam čin krštenja, pričesti, krizme, ispovijedi i prisustvovanja misi, ako se očito ne trudiš biti dobar čovijek, muž i otac???



nimalo. I sasvim si u pravu. To je grozno. Samo sam htjela reći da ne dijelim ljude na one koji idu i koji ne idu u crkvu i da nisu oni koji idu u crkvu super, a drugi nisu

Hoću samo reći da nisu svi koji idu u crkvu izopačeni. Neki ljudi zaista žive ili pokušavaju živjeti evanđelje i misa im u tome pomaže. A ovim drugima, neka bude na njihovu dušu kao i svima nama, zar ne?

Isto tako, ne treba krstiti dijete ako mu nećeš objasniti sakramente. Za krštenje ne možeš objasniti, to mi je jasno, ali za druge možeš. Ne možeš tako djetetu od 9 god. reći: eto, to ti je to pa ti sad ako oćeš pričesti se, a ako nećeš, ne moraš.
Mislim... tema je vrlo kompeksna,a ja sam na poslu, ali u načelu se slažemo. Možda ne ideš u crkvu, ali živiš po zapovijedima, a čini mi se da je i danery odlučila[image]http://www.ringeraja.hr/forum/smileys/smiley1.gif[/image]

pod ''drugi'' sam mislila na ove koji idu u crkvu, a ne žive uopće to što ispovijedaju svake nedjelje na misi.




njanja -> RE: krštenje,pričest,krizma...koliko su zapravo važni? (22.10.2010 11:14:17)

ni ja ih ne dijelim, što se iz mojih postova isčitava...zbog toga je možda i moj odgovor na Danerinu temu: NISU VAŽNI za normalni život, važno je živjeti moralno, biti pošten, dobar, ispravljati greške i truditi se ih ne ponavljati.  



dominik -> RE: krštenje,pričest,krizma...koliko su zapravo važni? (22.10.2010 11:25:38)

ja sam svoje klince krstila, ako nece biti vjernici bit ce im tak svejedno jesu li krsteni ili ne, ak se preobrate - prekrstit ce se



Anoniman -> RE: krštenje,pričest,krizma...koliko su zapravo važni? (22.10.2010 11:44:40)

Kejt, slažem se s tobom.
I s Točkicom, i s Lidač, i s Ninom i s Nikom.

Mislim da je puno ljudi u današnje vrijeme sablažnjeno lošim primjerima nekih nazovi-kršćana, koji idu u crkvu da bi ih netko vidio, a poslije se ponašaju suprotno. Međutim, to je stvar savjesti pojedinca. Ja ne gledam takve. Uzor su mi oni koji du bolji vjernici od mene i za tim težim. A s obzirom da sam u životu više puta susrela i osjetila Gospodina i Njegovu prisutnost, jednostavno želim stalno biti s Njim, to je moj život. Iz toga priozlazi i želja da i moja djeca budu u Njegovoj blizini, a sakramenti su otajstvo susreta sa živim Bogom. Oni samo izgledaju kao polijevanje vodom, blagovanje kruha, mazanje uljem itd. to je njihova vanjska forma, ali to je zapravo primanje u sebe i na sebe živog Boga. Primanje Njegove volje za moj život.
Naravno, već sam vam sto puta rekla i opet ću ponoviti: svaki čovjek ima slobodnu volju, to je jedina stvar preko koje Bog ne može. Svatko odlučuje za sebe što će učiniti sa svojim životom. A u našem slučaju, mi kao roditelji, možemo odlučiti hoćemo li krstiti djecu i što ćemo kasnije od njih napraviti... kršćane - svojim primjerom, ili neprijatelje kršćanstva, ako to radimo reda radi i da nas drugi vide, a kasnije se ponašamo totalno suprotno. Krštenje, kao i svaki drugi sakramenat, sa sobom nosi obavezu, koju, ako nismo sposobni izvršiti i oko nje se ne trudimo, bolje ne preuzimati na pleća. 
Isto tako, svatko bira hoće li ići na nedjeljnu misu. Božja zapovijed kaže "spomeni se da svetkuješ Dan Gospodnji". Zašto? Ne zato da me vide kako idem u crkvu i iz crkve. Baš zato mi idemo vrlo često na različita mjesta. Sad smo tu sad smo tamo. Nama je misa važna da "napunimo baterije", da izbacimo iz sebe sve zlo i loše i skupimo snage ići pravim putem u tjednu koji slijedi. I još puno toga.... premali je jedan post za opisati čitav vjernički život.
Djeca uče ono što doživljavaju. Ono što je roditeljima važno, važno je i njima. Onako kako se ponašaju roditelji, ponašat će se i djeca. Kad čovjek doživi frustraciju, na nju može reagirati psovanjem i nasiljem, ili vapajem - "Bože, pomozi mi" (to spada u onu gore spomenutu slobodu)
... prije cca mjesec dana, razgovarala sam sa svojim duhovnim ocem, biskupom, nismo se jako dugo čuli... rekla sam da imam dosta obaveza i da ne stignem puno moliti. Ali prije jela s djecom i  navečer obavezno dođem pred Boga i sve mu ispričam. On mi je tada rekao:
"Ma, ćerce, čitav tvoj majčinski život je molitva! Bog to vidi."
Meni je to - i više nego dovoljno![image]http://www.ringeraja.hr/forum/smileys/smiley1.gif[/image]



mamacita -> RE: krštenje,pričest,krizma...koliko su zapravo važni? (22.10.2010 13:55:51)

"Ma, ćerce, čitav tvoj majčinski život je molitva! Bog to vidi."
Meni je to - i više nego dovoljno!


Upravo tako. Bez obzira koliko se i gdje moli. Koja pravila se postuju, koji sakramenti se dobiju ili ne dobiju... ako covjek vjeruje u Boga, njegov zivot bi trebao to oslikavati kakva je tko osoba, kakva je sa svojom obitelji, sa prijateljima, sirom rodbinom, nepoznatim ljudima koji iz razno raznih razloga prodju kroz nas zivot. Ono MOLIM, HVALA, IZVOLI, OPROSTI sto su nas davnih dana ucili cak i u skoli. Ne uciniti nesto drugima sto ne zelimo da oni nama ucine. Strasno je to sto sakramenti nisu sveti nekima koji se za njih odluce, tko moze objasniti povecani postotak razvoda, svadje u obiteljima?? Dok, eto, ima dosta drugih ljudi koji zive u miru i Bozjem blagoslovu cak i bez sakramenata.
Jako, jako subjektivna tema. Prst se ne moze upirati na one tko su isti nama, niti na one koji su razliciti.



novamama -> RE: krštenje,pričest,krizma...koliko su zapravo važni? (22.10.2010 14:32:39)

meni je važno krštenje...za ostalo će sami odlučiti....



Stranica: <<   < Prethodna stranica  1 [2]