Ruža
|
IZVORNA PORUKA: malizia
IZVORNA PORUKA: Zvonki
Kako bi nam lijepo bilo da svi gledamo u svoje dvorište i brinemo svoje brige 
IZVORNA PORUKA: Rebeka
Ne razumijem čemu potreba komentirati nečije živote. Stavite se svi vi u poziciju da vas komentiraju. Ukoliko je to njima ok, onda neka ljudi žive kako znaju.
Imam primjer iz susjedstva: muž i žena imaju 7 djece, žive u svojoj ne baš velikoj kućici. Muž radi, ima dobar posao, a žena je kući sa djecom jer je tako sama izabrala. Mogla se vratiti na svoj posao, ali nije htjela. Djeca su im tako ustrojena, odgojena da se sama nekada posramim koliko sam nekulturna i nepismena (a imam magisterij) u odnosu na njihovu djecu. Pomažu u kućanstvu i u odgoju mlađe braće i sestara, imaju jako dobre ocjene u školi, a vanškolske aktivnosti se podrazumijevaju za svakoga od njih. Majka kaže da je sama odabrala žrtvovati se za svoju djecu jer oni to zaslužuju. Ni od koga ne traže pomoć jer je stvarno i ne trebaju. Uvijek su uredni, disciplinirani i osvajaju simpatije svih ljudi. A postoje mnogi zlobnici koji ih, ne znam zbog čega, žale. Pa halo, ljudi žive bolje i organiziranije od onih koji imaju jedno ili nijedno dijete. Čemu potreba za komentiranjem nečijeg života i privatnosti, to mi nije jasno???
Evo i ja to činim, ali sam samo htjela pokazati i pozitivne primjere brojnih obitelji. Njihova stvar, nemamo se tu što petljati...
Ako je to njima ok, ako nikome ne smetaju, ako su im sretna djeca i ne opterećuju ih materijalna dobra, u čemu je onda problem???
Pa nisam ni ja imala ništa u djetinjstvu u odnosu na drugu djecu, kao ni moja braća, ali smo sasvim normalni ispali. Ništa nam ne fali, skromni smo i cijenimo ono što imamo...
Treba učiti djecu da nije sve u materijalnom:jer netko može imati blaga i zlata, a sreće i ljubavi nikada, a neki će možda samo sa jednim obrokom dnevno biti sretni što su zdravi, na okupu i imaju blago zvano obitelj. Neće djeca cijeli život biti mala, odrast će i oni...
  
U potpunosti se slažem.
Već sam komentirala koliko smo postali čangrizava nacija, sve smo spremni negativno prokomentirati, svakoga osuditi, procijeniti, staviti na tapetu i sprdati......
A osnove ljudskosti odbacujemo.
Svatko ima svoje razloge, bez obzira koliko nama bili vidljivi ili ne, jasni ili nejasni. Ako ne mogu pomoći trudim se ne odmagati.
Neka ljudi žive svoj život i ako budu trebali pomoć, opet je na nama dali ćemo pomoći ili ne?
Što je garancija sreće??? Novac sigurno nije.
_____________________________
Samo luda mama...
|
izgledaju sretno i dobro pa hvala Bogu ako se tako osjecaju..neka im je sa srecom... 
No, moram priznati da MALIZIA ima pravo.
Jako je jednostavno upirati prstom u neciji drugi zivot i tumaciti ga po svome. Dakle, ako je vecina okej sa prvim postom, to znaci da sve drugo nije u redu???
Ono sta je savrseno normalno za mene (tipa romantika u braku i izljevi njeznosti 
- sjetite se nekih drugih postova), to je suvisno i sasvim bez veze
nekome drugome. Prema tome, slazem se sa svim aonima koji misle da je ogovaranje drugih u bilo kojem obliku jako nezrelo, ajmo malo iznositi svoje "prljavo rublje" na vidjelo, tako da svi ostali, ovdje prisutni, mogu malo upirati prst u nas i u nase mane. 
, misleci da mu sve (materijalno) to ite kako treba, dok , oni koji imaju vise djece to isto ne mogu priustiti svojoj djeci, no ti roditelji pronadju nacina udovoljiti djecjoj potrebi
, rasporediti ono sto se ima na najbolji moguci nacin, napraviti nesto veliko iz necega sasvim maloga
. 
pri pomisli na samo dvoje djece, a kamoli ne bi negativno reagirali na ovoliko koliko ova obitelj ima. Sta bi bilo, da oni koji su najzesci protivnici radjanja puno djece, u slijedecoj neplaniranoj trudnoci zatrudne sa trojcekima 
LOL?!
i sreči nema kraja....
zaista nije bilo potrebno, dapače neke stavke su predegutantne 
dok su bili mali, nije baš presretna time, nije da joj je falilo nešto puno, ali nisu im roditelji posvetili dovoljno pažnje kod odgoja, pogotovo ne njoj koja je najmlađa, puno toga se je učila od svojih prijateljica....I iskreno, večina ih je jako ljubomorna na djecu kojoj roditelji donekle daju što im je potrebno, možda nije lijepo da to tako kažem, ali je stvarno istina...a da ne govorim kako nisu naučeni cijeniti tuđe stvari i kako su im svi drugi krivi za sve (ali roditelji koje sada baš i nije previše briga kako oni svi žive nikada nisu okrivili za nijednu poteškoću u životu!) i ima puno toga vezano uz ovaj slučaj al neću duljiti... 
Odštampaj
