mamo
|
Podižem ovu temu jer sam trenutno vrlo ogorčena na tete (odnosno jednu tetu) u grupi svoga sina.
Naime, moja svekrva je odgajatelj i to jako jako dobar, čak bi se usudila reći savršen odgajatelj. Ima 35 godina radnog iskustva i svoj posao i "svoju djecu" kako ih ona zove, naprosto obožava. U 16 godina kolko ju poznam ni jednom ju nisam čula da se žali na svoj posao ili na djecu.
E sad, s takvim primjerom odgajatelja, ja sam oduvijek pristupala vrtiću kao instituciji i odgajateljima u vrlo pozitivnom smislu, nikad nisam imala nikakvih zamjerki i čak sam uvijek stajala u obranu teta u raspravama s drugim roditelji. Moglo bi se zapravo reći da sam bila idealan roditelj iz perspektive odgajatelja, uvijek spremna na suradnju, uvijek otvorena za kritike, uvijek pomirljiva....ali unazad nekoliko mjeseci moje povjerenje u odgajatelja moga sina polako se počelo osipati.
Jedna teta (koja je nova došla jesenas) već dva mjeseca u prisutnosti moga djeteta (uskoro 4 godine), prozivajući ga i posramljujući, opetovano i kontinuirano u negativnom kontekstu govori o njegovom ponašanju ("nemoguć je, ne sluša, ne poštuje, itd). Priznajem i sama, težak je dosta, vrlo znatiželjan, vrlo aktivan, bistar i elokventan, stalno ga treba stimulirati i pružati mu mogućnost da se igra s igračkama koje njegove kolege još ne zanimaju ili se ne znaju igrati s njima, itd.
Malo sam bila šokirana kad je ta teta počela s tim "optužbama" na njegov račun jer nikad prije s njima unutar kolektiva nije bilo problema, čak štoviše, on je dugo i još uvije je, bio meta jednog nasilnika koji još uvijek nad većinom djece vrši teror, a ništa se konkretno ne poduzima. A i sam je često znao stati u obranu druge djece kada bi postala metom tog nasilnika.
Stvar je kulminirala kada je prošli tjedan taj isti dječak koji vrši teror mlatnuo moje dijete nekakvom letvom po licu u dvorištu vrtića. Teta po vlastitom priznanju nije bila u blizini i ne zna što se dogodilo, na razgovor je odmah pozvala dječakovu mamu, ali ne i mene, te sam ostala šokirana kad sam popodne došla po dijete koje pola cm ispod oka i preko cijelog obraza i nosa ima vrlo ružnu veliku ogrebotinu!
Dijete je naravno majci reklo da to nije učinilo i mog se sina optužilo da laže, nakon toga on u strahu tvrdi da se ne sjeća što se dogodilo, iako čim me vidio je ponovno potvrdio da ga je taj dječak udario.
Ja šokirana, drugo jutro s tetom obavljam razgovor, tražim hitnu reakciju i poduzimanje mjera jer mi je dosta da moje dijete jednom mjesečno, bez ikakvog razgovora ili dodatnih informacija od teta dolazi s nekom vrstom rane nanešene od strane tog dječaka. Izražavam zabrinutost jer dijete odgajam nenasilno i ne govorim mu da vrati istom mjerom jer smatram da nasilje nije riješenje i onda moje dijete izvuče deblji kraj jer odgajatelji nisu u stanju održavati disciplinu unutar skupine.
Situacija ostaje neriješena iako moj sin taj dan odvodi tetu do mjesta incidenta i točno joj pokazuje predmet kojim je udaren (u međuvremenu ga se pokušavalo uvjeriti da je sam pao, sam se udario u drvenu kućicu trčeći bez gledanja i sl.).
Jučer mi je prekipilo jer mi je prvo ujutro jedna teta rekla da dan ranije nije htio spavati i da je radio nered, a druga (koja mijenja njegovu redovu tetu koja je unazad 10 dana na bolovanju) popodne opet rekla istu stvar za taj dan. Da se razumijemo, meni je jasno zašto on njih provocira i testira granice - zato jer mu ta jedna teta kontinuirano i opetovano daje samo negativne povratne informacije bez da ga je ikad pohvalila (dok ga druga često hvali) i naravno da je dijete izgubilo povjerenje u nju i uopće u njoj ne vidi osobu od autoriteta i nema poštovanja prema njoj.
Ona stalno zahtijeva od mene da korigiram njegovo ponašanje unutar kolektiva, što bi trebao biti njen posao, jer ja sam njegov roditelj i mogu korigirati njegovo ponašanje dok je u mojoj skrbi, a ona ima odgovornost korigirati njegovo ponašanje dok je u njenoj.
Dodatno sam se šokirala kad mi je jedna mama iz grupe koju poznajem jučer rekla da se priča da je moje dijete jedno od troje najgorih u grupi i da je to informacija koju plasira ta ista teta. Dakle ona opetovano i kontinuirano narušava prava moga djeteta i ja sam u potpunosti izgubila povjrenje u nju jer nije u stanju održati red i disciplinu u svojoj skupini i postaviti se kao autoritet.
Danas sam zatražila hitan individualni razgovor i sad ga s nestrpljenjem iščekujem jer napokon ću postati ono što sam od početka i trebala biti, a to je idealan roditelj iz perspektive moga djeteta. Dosta mi je omalovažavanja i ugnjetavanja moga djeteta koje nikoga ne ugrožava, osim možda ego odgajateljice koja nije u stanju osvojiti povjerenje djece koja su u njenoj skrbi, kontrolirati ih i uspostaviti autoritet!!!
|
Ringeraja.hr koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Postavke prihvata kolačića podesite u vašem internet pregledniku.
Saznajte više.
Odštampaj
ja mislim da je i njima u cilju da ako djete stvara neki problem da kazu roditeljima da bi se moglo i kuci povesti računa o tome,nego da šute i govore da je sve ok...sigurno one znaju procjeniti situaciju kad je nesto za sponjinjanje ,a kad ne...
