Imali smo sreću da je škola, tijekom predškolske godine, omogućavala roditeljima i djeci da prisustvuju nastavi prvašića nekoliko puta prije nego krenu u školu. Tijekom ljetnog raspusta suprug i ja smo kćer pripremali na razne načine (vjerojatno na sve moguće načine koje i drugi roditelji prvašića rade). Kupili smo joj školsku torbu, pribor, knjige, bilježnice i sve je sama odabrala. Sudjelovala je u svim pripremama i nabavci, a osim školskog pribora, i nove uggsice smo naručili online. Prethodno smo pročitali sve o MOU čizmicama koje smo, na kraju, i naručili. Objasnili smo joj kako izgleda jedan dan u školi, kada su odmori, kada je vrijeme za doručak/užinu. Sama je odlučila da li će se hraniti u školi ili će sama nositi užinu/doručak (odlučila je da će sama nositi pa smo kupili i kutiju za užinu po njenoj želji).

Prvi dan škole je i vjerojatno najemotivnije vrijeme koje ćete podijeliti sa svojim djetetom. Odrasta, postaje samostalno, dobija svoje prve samostalne obaveze. Znali smo da škola za prvašiće ne traje dugo, otprilike 20 sati tjedno, 4 školska sata dnevno plus odmori. Ona je strašno bila uzbuđena što će krenuti u školu. Svi njeni prijatelji iz vrtića isto idu... Probudila se rano ujutro i sama obukla, počešljala (mama je napravila frizuru). Prvi dan je poseban. Čak je izabrala i novu haljinu za prvi dan škole. Živimo relativno blizu škole (svega 3 - 4 min pješice) stoga je već bila upoznata s putem, ali svejedno škola je zahtjevala da se prvi tjedan prvašići dovode i pričekaju na kraju nastave. Kada smo došli do škole, učiteljica nas je pozvala razgledati učionicu, pripremila mali crveni tepih i muffine za svoje nove učenike. Moram priznati da su i učiteljica i škola pomogli poticanjem i pristupom oko bilo kakvih problema (mada ih nije bilo) i toga da se djeca osjećaju zaista ugodno u okolini i svom prvom doticaju sa školom. Sve u svemu, bila je vrlo opuštena i stvarno uzbuđena oko svega.

Do kraja prvog tjedna već smo svi bili prilično umorni i emocionalno i fizički, jer nam je sve to bilo veoma uzbudljivo i novo. Zadaća (crtanje sebe, mame i tate) se radila duže nego što bi inače. Sama je bila svjesna da mora paziti na detalje, ne prelaziti crte i da na svakoj ruci imamo po 5 prstiju... Ako nešto nije bilo po njenoj volji, sve je krenula ispočetka. Svakako smo pazili da ne bude preopterećena na kraju dana s previše aktivnosti. Pobrinuli smo se da zadrži samo jednu aktivnost u prvoj godini i dali smo joj priliku da sama odluči što će to biti. Odabrala je balet, a folklor će morati čekati sljedeću godinu.

Smatrali smo da je vrlo važno u prvoj godini steći rutinu oko pisanja zadaće (odlične savjete možete pronaći ovdje), sprijateljiti se s prijateljima koji nisu išli u njezinu vrtićku i predškolsku grupu. Nije stvar samo u našim ambicioznim očekivanjima već i potreba, s obzirom da suprug i ja oboje radimo i ona će ostajati sama otprilike 3 sata dnevno. Osim pripremanja užine za školu, svakodnevno smo pripremali obroke i za kad dođe kući. Znala je već koristiti mikrovalnu, sama ugrijati mlijeko, napraviti čokolino ili pahuljice. Kupovali smo narezani kruh, narezanu salamu, sir, sve je bilo prilagođeno i njoj i nama. Nekako smo smatrali da će nam to svima uvelike olakšati “posao” i ispalo je da smo zaista pravu stvar napravili. Sama je počela praviti i svoje užine za školu i obroke. Nije joj više trebala mama da joj namaže kruha lino lade ili napravi sendvič i bila je ponosna sama na sebe.

Trudili smo se bolje upoznati svu djecu, njihove roditelje, poticati ju da poziva prijatelje na igru preko vikenda, da razgovara s nama u detalje kako je prošao dan u školi, što se dogodilo, sve pojedine detalje. Uživala sam slušajući ju. Sada je završila 2. razred i još uvijek uživam u njenoj samostalnosti i slušajući kako otvoreno priča o svojim prijatljima, što se dogodilo na igralištu, gdje je pala i zašto. Za koji dan planiramo pripreme za sljedeću školsku godinu i ovaj put će sve sama odabrati, kao i svake godine dosad.

Kako je prošao vaš prvi dan škole?