Srijeda, 9.5.2016. Oduvijek sam planirala imati puno djece, no nikada nisam zapravo razmisljala kako je to. Kada sam ostala trudna bilo je to zeljeno, ali neocekivano. Test za trudnocu. Bio je to moj prvi test za trudnocu i kad sam ga kupila odlagala sam dva dana da ga iskoristim. Istovremeno sam bila uzbudjena jer sam instiktivno vec i znala da sam trudna, ali i uplasena jer je sve tako novo. Cak sam uputstva iz pakiranja koja su bila na njemackom pronasla na Internetu i na engleskom, samo da provjerim da sam sve dobro razumjela. Pripremila sam i stopericu na mobitelu, ali nije mi na kraju ni trebala.. Za deset_ak sekundi se pojavio plus koji je ostao tamo zauvijek. Bila sam bas sretna i drhtala sam od uzbudjenja i osjecala sam nesto poput adrenalina. Dragi kad je saznao bio je jos sretniji jer smo bas mjesec dana prije, jedne ljetne veceri, pricali o planovima za djecu (u to vrijeme sam vec bila trudna, no nisam mogla jos znati) i jos sam ja izjavila kako bi bilo idealno da budem trudna preko zime i rodim u proljece tako da taman imam vremena da se odmorim i uzivam u ljetu. Upravo tako se i dogodilo. U pocetku sam se osjecala pogubljeno u toj mjesavini osjecaja, sreca, uzbudjenje, strah od novoga i nepoznatoga, ali i podrska mog dragog muza s kojim prolazim svaki dio ovog putovanja koje nas je jos vise zblizilo i povezalo. Kada sam prvi puta vidjela bebu na ultrazvuku vec je bio vrlo aktivan, tada sam bila samo deset_ tjedana trudna, ali sjecam se tog osjecaja kada sam izlazila iz ordinacije, te povezanosti s bebom, s cinjenicom da je sada u meni jedno novo bice, da raste i zivi sa mnom. Uvijek prije spavanja otada bih mazila stomak i pricala mu, isto tako i po budjenju. Jos uvijek skupljamo sve njegove slike s ultrazvuka, a svake nedjelje me slikamo s otkrivenim stomakom i tako pratimo kako beba lijepo raste. Kada pogledam neke slike od prije dva-tri mjeseca smijem se kako mi je stomak bio mali, kada ga usporedim s trenutnom velicinom, a ja sam imala osjecaj da je veci. Za mene je trudnoca jedinstveno i prekrasno razdoblje i zahvaljujem se svakoga dana bebi kada se ujutro probudim sto je odabrala bas nas za svoje roditelje i cula nas poziv i dosla kada je bila spremna (prizeljkivajuci bebu prije sam znala govoriti kada neka dusa bude spremna doci k nama, moze slobodno, iako nismo zapravo tada ni pokusavali zatrudniti, samo sam ja to tako govorila). Sada, kada se beba jos vise javlja, lupka i mrda, jos vise sam zaljubljena u to bice. Vec prepoznaje tatu kad stavi ruku na stomak i uvijek odrzdravi. To su trenuci koji nam ispune i uljepsaju dan jer tada shvatimo ljepotu i caroliju zivota, bice koje ce za dva mjeseca biti tu s nama i pokazati nam sto je zapravo zivot. Vjerujem da ce on nas nauciti i podsjetiti kako gledati na svijet, kako mu pristupiti i uzivati u njemu jer mi odrasli smo u procesu odrastanja bili primoreni to zaboraviti i posvetiti se stvarima koje su iluzija, zaboravljajuci na istinske vrijednosti koje djeca uvijek vide i teze im. Uvijek se odusevim izjavama male djece, kako im masta i um zadiru u svijet na nacin na koji istrenirani odrasli um nikada ne bi pomislio. Divim se njihovom pogledu na svijet i spajanju nespojivog, njihovoj logici. Ima u tome svemu puno istine. Promatrajuci djecu kako se zabavljaju i uzivaju, tu energiju kojom zrace, cesto pomislim da bi zivot takav i trebao biti, da bi se svi trebali uvijek tako osjecati. Koliko cesto vidimo roditelje koji djeci brane neke stvari jer je njima tesko ili im se ne da - nemoj skakati po barama, uprljat ces nove hlace. Pa sto ako uprlja hlace? Oprat ce se. Necu nikada propustiti trenutak veseliti se sa svojim djetetom i uzivati u zivotu pa i pod "cijenu" prljavih hlaca. Pridruzit cu mu se u takvim trenucima gdje ce on mene podsjecati kako naci radost u svakodnevnim situacijama i ljubav u svakom bicu. Sjetite se samo istrazivanja koliko se bebe cesto smiju i bit ce vam jasno. Zasto se ne bi i mi smijali toliko puta dnevno? Zasto se te bebe ne bi zauvijek toliko smijale i bile sretne? Uvijek cu biti uz svog sina kada prepoznaje i odabire istinske zivotne vrijednosti, kada se fokusira na dobre stvari i zahvaljuje za sve ono sto ima (a svi mi imamo jako puno ako si dopustimo otvoriti oci i pogledati sebe i oko sebe). Ostalo nam je jos samo dva mjeseca druzenja u stomaku. Iako se cini malo, ja sam bas sretna i uzbudjena i jedva cekam taj lijepi suncani dan kada dodje dan da se upoznamo. Proletit ce, kao i ovaj period do sada. Zato sada uzivam maksimalno u njegovim pozdravima, protezanjima i igranjima u stomaku. Bas je lijep osjecaj kada je netko uvijek tu s tobom, uvijek imam drustvo. Svakoga dana sam zahvalna i sretna na ovom blagoslovu i sto sam zena. Do sada nisam nikada iskusila tu visoku razinu ljubavi koju sad imam prema ovom prekrasnom bicu, nisam ni znala da je to moguce. Ovo je zaista jedistveno razdoblje za mene, a ovaj dnevnik ce me uvijek podsjecati da budem i zivim najbolje sto mogu i time pokazem svojoj djeci da je moguce zivjeti u skladu s prirodom i drugim ljudima i da je u zivotu izbor ono sto cini razliku jer uvijek imamo izbor. Ja sam odabrala ovaj period vidjeti kao blagoslov. Ja sam odlucila fokusirati se samo na dobre stvari i ja sam odlucila uzivati o ovoj trudnoci.