ovo je prica o mom malom andjelu,od saznanja da sam trudna pa do danas,kad sam opet trudna... pa da pocnemo...na kraju 4.srednje imala sam puno probleme sa zdravljem,sumnja na rak vrata maternice,nalazi nisu bili dobri,i bila sam dobra 3 mjeseca na antb i vaginaletama,menstruacija nije dolazila,ja napravila 2 testa,bila negativna,pa sam si mislila da nisam,mada su simptomi bili vidljivi,ali ako test nije pokazao...jednom cak zavrsila na hitni jer mi nije bilo dobro,ni tamo nisu otkrili...kad sam otisla na zadnju kontrolu,velim ja ginicu, da jos uvijek nisam dobila,i posalje me na uzv,i veli pa da,vi ste trudni 11 tjedana vec ! a ja njemu sta? kolko? nakon prvotnog soka,stiglo je sve u normalu,trudnoca je rasla,postala je vidljiva,i sve je proslo u najboljem redu,bez nekih poteskoca...polako je dolazio i 26.12-termin,al kod nas nista,ja zatvorena,bez trudova...prosao je i bozic i nova godina,i kad sam 2.1. dosla na pregled,veli doktorica,danas ostajete,prenosili ste,budemo vas porodili...porođaj mi nije ostao u lijepom sjecanju,ali kad sam rodila to malo cudo,moje zlato,ljubav moju,sve zaboravis...na porodu se nije odmah zaplakala,sva je bila ljubicas_ta,pupcana vrpca oko ruku omotana,a apgar tek 4/10.. i doktori su me spremali na to da ce kasnije prohodat,da ce mozda govoriti,da cemo ici na vjezbe,ma sva sam bila izvan sebe. ali to moje cudo,je hodalo sa 10 mjeseci,nakon 2 godine govori sve cisto,sve razumije,pametno moje malo...i pedica se zacudila. ponos mamin i tatin...i sad neki dan je naucila voziti bicikl. sama.. a sad nas ceka jos jedna pustolovina,punih 8 mjeseci...nadam se da ce biti sve u redu..