danery
|
e al cure... pa što niste skužile? LETIO JE S KATA KROZ OTVOREN PROZOR,FLISNUO NA BETON,RASPAO SE NA KOMADE I SIROČE SE U ZADNJIM TRZAJIMA POVESELILO: UUUUUUUUUURAAAAAAAAAAAA,NE MORAM VIŠE DA SE BAKĆEM SA NO MAN'S LANDOM,NEKA SI SAD MISLI ŠTA ĆE BEZ MENE SA ONOM ANTRAGOM I DRAČOM... a ja sam se onak sva jadna (moš mislit ) puževom brzinom i s metlom u ruci uputila dolje na dvorište da pokupim posmrtne ostatke nesretne aparature...još si kontam e ak je sad riknul,ajd bar da ga sastavim iz zadnjeg respekta prije nego dopadne u masovnu grobnicu na kraju dvorišta... i zamislite...mjkumuuuuuuuuuuuuuuu... jedan nakon silnih akcija demontaže,leta,razbijanja,neamortiziranog pada i umlaćivanja metlom da budem sigurna da je gotov...RADI!!! sastavila sam ga i šteknula u struju da provjerim potencijalne znake života,onak čisto iz predostrožnosti kak patolozi cheknu zaostale električne impulse u tijelu,pa dožive breakdance sessions na stolu... OVO ČUDO I DALJE RADI...i nakon godinu dana od bliskog susreta sa betonom,dela,šljaka,čupa,arbajtuje,workiše....ma nema govora da rikne... i sad,eto,kako da ga se odreknem kad je jadan zbog mene gotovo poginuo? jest da se tresemo i on i ja kad se susretnemo na intimnoj udaljenosti,al ajd...malo me iz ljubavi silne počupa,ja njega malo zagušim ljubavnim tepihom u ženskoj verziji,i na kraju,svi sretni... volim ja svog Braunića....
_____________________________
...bejb...our be(a)st..... ....mini gospa.... bogo....priti pliiiiiiiiiz,očuvaj me od baba u životu,od ostalog ću se sama čuvati..... ;)
|