|
Rebeka -> RE: Ringerajina tužionica - 2. dio (30.11.2011 10:40:52)
|
Evo i mene sa problemima i tužbama.Kako se ne bi ljutila?Muž mi je odsutan više od mjesec dana. Sama sam sa sinom kući koji još nema 4 mjeseca. Malo se razbolio(sve zbog zubića) i pio je antibiotik sedam dana. Za to vrijeme me nitko nije nazvo ni upitao kako smo on i ja. Mogu li sama, treba li mi ikakva pomoć, nešto iz trgovine i sl. Muž će doći tek sredinom 12, kući, trebao je početkom, ali nešto se zakompliciralo. Pošao je na put zbog njih, a ne zbog nas. još uvijek čekam da mi zazvoni telefon, da me nazovu svekar, svekrva, jetrva ili djever. Bilo tko s muževe strane. Ni jedan jedini put. Ja bi njih zvala svaki dan sve dok mi se sinčić nije razbolio. Tada sam ih nazvala i rekla im da je bolestan i da mi noćima ne spava, a njihov komentar je bio:ma proći će to. Ok, hoće, znam da hoće. Ali mogli su nas bar jednom nazvati i upitati je li mu bolje. Tužna sam, isplakala sam sve suze. Gdje još u svijetu ima da pored tri starija sina koja imaju veliku djecu šalju najmlađega na tako dug put, da ostavlja amu ženu kući sa malom bebom. Pa zaboga, to mi je prvo dijete, ne znam sve o djeci, a ne daj Bože da se požalim-odmah sam zanovijetalo. Tješila sam se sve ovo vrijeme da je dovoljno što smo živi, zdravi, što normalno živimo-ali mislim da nedostaje ljudskosti, fali mi moj muž i mome sinu otac. Mislim da ga neće prepoznati kada se vrati, da će mu biti stranac. Najviše me boli što me nitko ne želi razumjeti. Svi mi govore da je meni lako. Po čemu mi je lako???Nema mi tko pričuvati dijete na 5 minuta da skoknem u trgovinu po osnovne namirnice. Nema me tko zamijeniti na 5 minuta. Ni u wc ne otiđem kada moram već trpim dok mi se on smiri pa onda pođem. Postao mi je strašno nervozan zbog zubića, ništa ne mogu od njega, a trudim se biti čvrsta. Pa do kada ću ovako?Samo jedan telefonski poziv bio bi mi dovoljan. Tada bi znala da je nekome stalo do nas, a ovako se osjećam sama i napuštena...[sm=smiley19.gif][sm=smiley19.gif]
|
|
|
|