Vlaja
|
Cure moje, moja ljepotica i ja smo jučer popodne došla kući. Avantura zvana bolnica,tj. rodilište je (Hvala Bogu) gotova. Sad slijedi uhodavanje, liječenje bradavica koje je Vana već dobro izmučila i iščekivanje patronažne sestre da nas uputi i ispravi što radimo pogrešno! Prije svega, za sve vaše preglede i zdrave živahne bebice. Kim, drži se, slušaj upute doktora i sve će bit ok! A kako je sve krenulo kod nas...u petak sam hitno primljena na odjel, ispostavilo se da nije samo beba manja, nego je i manje plodne vode i posteljica je bila zrela. Naravno da me nitko nije niti pogledao od petka popodne. U nedjelju ujutro sam dobila trudove oko 6 ujutro. Rekla sam na viziti i dali su mi Spasmex injekciju - smirit će lažne trudove. Trudovi su se smirili, ali sam ih popodne opet osjetila, bila nekoliko puta na ctg-u, i dobila još jednu injekciju spasmexa. U 10 navečer sam shvatila da nisu lažni trudovi, pratila sam ih putem aplikacije na mobitelu (tehnika dobro dođe u takvim trenucima). Išla sam na još jedan pregled i ctg, u 3 ujutro su trudovi sa 7 minuta razmaka došli na minutu i pol, sestra me otpeljala na ctg, još jedan pregled i da, rađaona - it's time!!! Zvala sam muža, morala u trudovima pospremiti svoje stvari i uzeti što sam htjela za rađaonu. S doktorom smo dogovorili epiduralnu - mislim da sam - hodajući jer mogu ja to (ludara!) u 4 bila na klistiru i odmah u rađaonu. Da ste to vidjele, klistir i trudovi, držim se za onu ručku u wc-u i sve potiho izgovaram oh shittić, trud do truda. Da nisam bila sama tamo, netko bi sigurno umirao od smijeha. Uglavnom u rađaoni sam pitala sestru na još jednom ctg-u za epiduralnu, a ona meni "ali vi ste uskoro gotova" !?!?!? Kako to misli? Ušao muž, otprilike 10 tiskanja (tko vam kaže da ne boli laže ili ima epiduralnu - boli, ali sve ti je nekako normalno!) i muž pozelenio. Onda smo njega malo poslali van i taman kad se vratio je izašla curica. Cure, koje je olakšanje u cijelom tijelu kad beba izađe, to je predivno, i kad ju čujete da plače!!!! Vani je samo glavica izašla, a već je plakala, smijeh mamin. Je, manja je nego što bi trebala biti 2580 g, 47 cm (na izlazu iz rodilišta 2400 g), ali je zdrava, cica lijepo i snažno; samo što je dosta sitna pa nam skoro ništa od robice nije dobro. Rezali su me kod zadnjeg ili predzadnjeg truda, ja naravno to vidjela, ali nisam ni bila svjesna dok nije bilo gotovo. Tako neka vas to ne brine. Uglavnom, imala sam stvarno sreće, porod je prošao super brzo, bolno, ali brzo; najbolniji su trudovi otvaranja jer se nikako ne možete namjestiti, a dok rađate vam ionako babica cijelo vrijeme trubi što da radite (i dođe vam da ju šutnete, iskreno!), ali prođe to i onda olakšanje. Disanje je dosta zeznuto, ono što su nama na tečaju govorili nema veze s onim što mi je babica ponavljala, naravno! Najpamenije je slušati njih i slobodno im recite da ne možete, da vas jako boli, prigovarajte, oni su tamo radi vas i vama će biti lakše da makar kažete ako vam nešto smeta ili ne možete disati kako oni kažu jer vam se od toga vrti u glavi. Javim se uskoro s novim detaljima s odjela za babinjače gdje smo do jučer bile. Tamo svatko ima svoju teroiju kako dojiti, kako liječiti bolne i krvave bradavice i tome slično. Ali da su tako grozne i naporne sestre - nisu, barem meni nisu bile. Cure, čuvajte mi se, mislimo na vas nas dvije i šaljemo vam svima veeeeeeeliki . Uskoro ću vam napraviti popis što sam uzele u rodilište i bolnicu (torba i to) pa da znate nešto više. I da, chiccovi ulošci jedini valjaju - dosta krvarite i to vam se svugdje razlijeva tako da vam zaista trebaju dosta dugački ulošci. Ako koristite virove, onda ćete morati stavljati barem dva ili čak tri jedan iza drugog, vjerujte, puno se krvari i to je normalno. Perite se samo običnom vodom jer je to najbolje za šavove, nije ugodno niti lijepog mirisa, ali brzo prolazi. Volimo sve vaše trbušiće i čekamo novu prinovu na našem veselom forumu!!!
|