tonkica
|
Ajme meni koja teška tema! Ići van ili ostati tu. Slažem se sa Njanjom, Tsmee i ame moram priznat. Tko ima priliku, nek proba, nek ide van, pa će vidjeti. Znam i ja dosta ljudi koji rade vani i koliko čujem od njih, nije ni tamo situacija bajna i idealna kakva je bila prije kojih 30 g. Kao i ovdje, treba raditi i mučiti se da bi imao i da bi živio. Šogorica mi je došla živjet ovdje iz Amerike, mama joj je dobila otkaz (nakon 30 g. rada u istoj firmi). Već je u godinama, tako da si novi posao neće nać. Nigdje u svijetu ne cvjetaju ruže trenutno, tako da mislim da si ni vani ne bi puno pomogli. Bila sam i sama vani, vidjela kak to funkcionira i mogu vam reč da mi se ne sviđa. Prvo i osnovno, tamo si uvijek stranac i uvijek se na tebe tako gleda. Priče tipa: idem van zaradit, pa ću se vratit kad budem u mirovini su mi isto mutne. Otići ćeš van, djeca će ti rasti tamo i njima će Austrija, Njemačka ili Amerika bit dom. Tamo će se školovat, imat prijatelje, jednog se dana udat. Osnovat će svoju obitelj i šta mislite, kad ćete se vi htjet vratit i oni će se vratit zajedno s vama? Moš si mislit! A to da bi se i ja vratila u Hrvatsku nakon 20 g. rada i života vani i ostavila svoju djecu daleko, da ih vidim 2, 3 puta godišnje mi ne pada na pamet. Živimo nekim prosječnim životom, ja sam završila faks, radim kod privatnika (pitanje je da li ću se nakon porodiljskog imat gdje vratit, jer je situacija na poslu katastrofa i ne sluti na dobro). MM radi u državnoj firmi, al je isto pitanje šta će bit sutra. Al ne pada nam na pamet ići nekamo van. Tu smo di jesmo, nismo na ulici, možemo živjet za sada (skromno, naravno) s onim što imamo i dok je tako, ne žalimo se. Ako ništa drugo, radno mi je vrijeme do 4, kad odradim što imam slobodna sam i idem doma provesti par sati u miru sa svojom obitelji. Da živim negdje vani i radim do 5, 6, pitanje je tko bi odgajao moju djecu i kad bi bila s njima?
_____________________________
Mia 13.07.2008 Blaž: cca 18.12.2010
|