|
Newy -> RE: Proljetne bebe - termin 2014.god. (28.2.2014 11:58:05)
|
Helou, cure jedno smiješno pitanjce [sm=jezicek.gif] jel vam se izokrenuo pupak? Meni još nije ali je onako napet već dulje vrijeme pa sve čekam jedno jutro da se probudim s izvrnutim pupkom [sm=jezicek.gif]
Inače, meni je bebač evo već treći dan tako aktivan da ne mogu vjerovat... baš jaaaako rijetko miruje, a valjda je sad to razdoblje kad su najživahniji, mi smo sutra punih 27 tt [sm=bravo.gif]! Nadam se da to znači da je ojačao i da raste i razvija se kako treba!
Što se odgoja tiče, u teoriji nisam za fizičko kažnjavanje, no ne mogu sad unaprijed dati ruku u vatru da mi se neće dogoditi da izgubim živce i dignem ruku na dijete. Iako, to bi svakako značilo da nisam mogla kontrolirati bijes, a ne da sam udarila dijete hladne glave jer mislim da će tako nešto naučiti... no eto nadam se da ću se ja moći čim više kontrolirati, i da me neće dopasti jedno od onih baš ekstremih klinaca koji zahtijevaju turbo konjske živce [sm=smiley36.gif].
Zašto nisam za udarce i fizičke opomene? Zato što smatram da se dijete itekako efikasnije može kazniti na neke druge načine, recimo uskraćivanjem nečega što želi. Muž mi ima puno nećaka pa sam se nagledala kroz sve ove godine, kako djeca vode kolo, a samo zbog nedosljednosti i neusuglašenosti roditelja. Ako mama kaže ne možeš dobiti sladoled jer ne želiš ručati, ne može onda doći tata ili djed, i reći možeš dobiti, evo ti. To mi je grozno iritantno, potkopavanje autoriteta, a dijete to itekako iskorištava. Ili dijete dobije kaznu jer ga je to jutro skoro pogazio auto dok se vozio na biciklu, opet po cesti, iako smo već tisuću puta rekli ne po cesti. I sad, nema bicikla dva dana, ne možeš se voziti. No kako dijete non stop molećivo pita i ne odustaje, mami se ne da više slušati ga, i evo već isti dan mali sjeda na bicikl i voza se opet... i opet će po cesti naravno, jer nije iz ovoga ni mogao ništa naučiti.
Ne znam, sve smo to muž i ja fino kroz godine gledali i upijali, na primjerima više djece, i jasno je kao dan da je najveći primjer nedosljednost i popoštanje, a od batina, urlanja i psovanja nema kruha, jer dijete na to s vremenom otupi. No kažem, daj Bože strpljenja i da sve to što sada pametujem u teoriji, budem imala živaca provoditi i u praksi. Trudit ću se koliko god mogu, a i muž razmišlja tako, pa se nadam da ćemo uspjeti u tome.
|
|
|
|